Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 63, a. 9

Je li ih toliko palo koliko ih je ostalo

Prigovor 1. Čini se da je više anđela sagriješilo nego što ih je ustrajalo. Jer, kako veli Filozof, „zlo je kao u većini, a dobro kao u manjini“.

Prigovor 2. Nadalje, pravednost i grijeh nalaze se po istom razlogu u anđelima i ljudima. No u ljudima se nalazi više zlih nego dobrih; prema onome u Prop 1: „Bezbrojan je broj luđaka“. Dakle, jednakim razlogom u anđelima.

Prigovor 3. Nadalje, anđeli se razlikuju prema osobama i prema redovima. Ako je dakle više anđeoskih osoba ostalo, čini se također da nisu iz svih redova neki sagriješili.

Naprotiv, veli se u 2 Kr 6: „Više ih je s nama nego s njima“; što se tumači o dobrim anđelima koji su s nama u pomoć, i o zlima koji nam se protive.

Odgovaram: više je anđela ustrajalo nego što ih je sagriješilo. Jer grijeh je protiv naravnoga nagnuća, a ono što biva protiv naravi događa se u manjini slučajeva; narav naime postiže svoj učinak ili uvijek, ili u većini slučajeva.

Odgovor na 1. prigovor: Filozof govori s obzirom na ljude, u kojima se zlo događa iz toga što slijede osjetilna dobra, koja su većini poznata, napustivši dobro razuma, koje je poznato manjini. U anđelima pak nema osim intelektualne naravi. Stoga nije sličan razlog.

Odgovor na 2. prigovor: i po tome je jasan odgovor na drugi prigovor.

Odgovor na 3. prigovor: prema onima koji vele da je veći đavao bio iz nižega reda anđelâ, koji predsjedaju zemaljskim stvarima, bjelodano je da nisu pali iz svakoga reda, nego samo iz najnižega. No prema onima koji postavljaju da je veći đavao bio iz najvišega reda, vjerojatno je da su iz svakoga reda neki pali; kao što se i u svaki red ljudi uzimaju u dopunu anđeoske ruševine. U čemu se također više potvrđuje sloboda slobodne volje, koja se prema bilo kojem stupnju stvorenja može prikloniti u zlo. U Svetome pismu ipak imena nekih redova, kao što su serafini i prijestolja, ne pripisuju se zlodusima; jer se ova imena uzimaju od žara ljubavi i od Božjega prebivanja, što ne može postojati sa smrtnim grijehom. Pripisuju im se pak imena kerubina, vlasti i vrhovništava, jer se ova imena uzimaju od znanja i moći, koja mogu biti zajednička dobrima i zlima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.