I, q. 61, a. 4
Jesu li anđeli bili stvoreni u empirejskome nebu
Prigovor 1. Čini se da anđeli nisu stvoreni u empirejskome nebu. Anđeli su naime netjelesne supstancije. No netjelesna supstancija ne ovisi o tijelu prema svojemu bitku, pa posljedično tome ni prema svojemu postanku. Dakle, anđeli nisu stvoreni u tjelesnome mjestu.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin veli u III. knjizi De Genesi ad litteram da su anđeli bili stvoreni u gornjemu dijelu zraka. Nisu dakle u empirejskome nebu.
Prigovor 3. Nadalje, za empirejsko se nebo veli da je najviše nebo. Ako bi dakle anđeli bili stvoreni u empirejskome nebu, ne bi im pristajalo uzaći u više nebo. Što je protiv onoga što se iz osobe anđela koji griješi veli u Iz 14: „Uzaći ću na nebo“.
Naprotiv, Strabon veli o onome: „U početku stvori Bog nebo i zemlju: pod nebom ovdje ne naziva vidljivi svod, nego empirejsko, to jest ognjeno ili intelektualno, koje se naziva ne po žaru, nego po sjaju, koje je, čim je načinjeno, napunjeno anđelima“.
Odgovaram: kako je rečeno, od tjelesnih i duhovnih stvorenja uspostavlja se jedan svemir. Stoga su duhovna stvorenja tako stvorena da imaju neki odnos prema tjelesnom stvorenju i predsjedaju čitavu tjelesnom stvorenju. Stoga je bilo prikladno da anđeli budu stvoreni u najvišem tijelu, kao oni koji predsjedaju čitavoj tjelesnoj naravi; bilo da se to naziva empirejskim nebom, bilo kako god se nazivalo. Stoga Izidor veli da je najviše nebo nebo anđelâ, o onome u Pnz 10: „Gospodina Boga tvoga jest nebo, i nebo nad nebesima“.
Odgovor na 1. prigovor: anđeli nisu stvoreni u tjelesnome mjestu kao da ovise o tijelu prema svojemu bitku ili prema svojemu postanku, jer je Bog mogao stvoriti anđele prije čitavoga tjelesnog stvorenja, kako mnogi sveti naučitelji drže. Nego su načinjeni u tjelesnome mjestu da bi se pokazao njihov odnos prema tjelesnoj naravi, i to da svojom moći dotiču tijela.
Odgovor na 2. prigovor: Augustin možda pod najvišim dijelom zraka razumijeva najviši dio neba, s kojim zrak ima neku sličnost zbog svoje suptilnosti i prozirnosti. Ili ne govori o svim anđelima, nego o onima koji su sagriješili, a koji su prema nekima bili iz nižih redova. Ništa pak ne priječi reći da su viši anđeli, koji imaju uzdignutu i opću moć nad svim tijelima, stvoreni u najvišem dijelu tjelesnoga stvorenja; a drugi, koji imaju više pojedinačne moći, stvoreni u nižim tijelima.
Odgovor na 3. prigovor: ondje se ne govori o nekom tjelesnom nebu, nego o nebu Presvetoga Trojstva, u koje je anđeo koji griješi htio uzaći dok se htio na neki način izjednačiti s Bogom, kako će se niže pokazati.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.