Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 61, a. 3

Je li anđeo stvoren prije tjelesnoga stvorenja

Prigovor 1. Čini se da su anđeli bili stvoreni prije tjelesnoga svijeta. Veli naime Jeronim u tumačenju Poslanice Titu: „Još se ne navršuje šest tisuća godina našega vremena; a kolika vremena i kolike početke vjekova valja smatrati da su postojali u kojima su anđeli, prijestolja, gospodstva i ostali redovi služili Bogu?“ Damaščanin također veli u II. knjizi: „Neki vele da su prije svakoga stvorenja rođeni anđeli; kako teolog Grgur veli: najprije naime zamisli anđeoske i nebeske moći, i ta zamisao bijaše njegovo djelo“.

Prigovor 2. Nadalje, anđeoska je narav u sredini između božanske naravi i tjelesne naravi. No božanska je narav od vječnosti, a tjelesna narav iz vremena. Dakle, anđeoska je narav načinjena prije stvaranja vremena, a poslije vječnosti.

Prigovor 3. Nadalje, više se razlikuje anđeoska narav od tjelesne naravi nego jedna tjelesna narav od druge. No jedna je tjelesna narav načinjena prije druge, odakle se i opisuje šest dana proizvodnje stvari na početku Knjige Postanka. Dakle, mnogo je više anđeoska narav načinjena prije svake tjelesne naravi.

Naprotiv, veli se u Post 1: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. No to ne bi bilo istinito kad bi nešto stvorio prije. Dakle, anđeli nisu stvoreni prije tjelesne naravi.

Odgovaram: o tome se nalazi dvostruko mišljenje svetih naučitelja, no čini se vjerojatnijim ono da su anđeli stvoreni zajedno s tjelesnim stvorenjem. Anđeli su naime neki dio svemira, jer ne sačinjavaju po sebi jedan svemir, nego se i oni i tjelesno stvorenje sjedinjuju u uspostavi jednoga svemira. Što se očituje iz odnosa jednoga stvorenja prema drugome, jer međusobni red stvari jest dobro svemira. Nijedan pak dio nije savršen ako je odijeljen od svoje cjeline. Nije dakle vjerojatno da bi Bog, čija su djela savršena, kako se veli u Pnz 32, stvorio anđeosko stvorenje zasebno prije drugih stvorenja. Premda se suprotno ne treba smatrati zabludnim; osobito zbog mišljenja Grgura Nazijanskoga, čiji je ugled u kršćanskom nauku toliki da se nitko nikada nije usudio okriviti njegove riječi, kao ni spise Atanazijeve, kako veli Jeronim.

Odgovor na 1. prigovor: Jeronim govori prema mišljenju grčkih naučitelja, koji se svi složno slažu u tome da su anđeli stvoreni prije tjelesnoga svijeta.

Odgovor na 2. prigovor: Bog nije neki dio svemira, nego je iznad čitavoga svemira, prethodno imajući u sebi na uzvišeniji način čitavu savršenost svemira. Anđeo je pak dio svemira. Stoga nije isti razlog.

Odgovor na 3. prigovor: tjelesna su stvorenja sva jedno u tvari, no anđeli se ne podudaraju u tvari s tjelesnim stvorenjem. Stoga, kad je stvorena tvar tjelesnoga stvorenja, sve je na neki način stvoreno; no kad bi bili stvoreni anđeli, ne bi bio stvoren sam svemir. Ako se pak drži suprotno, ono što se veli u Post 1: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“, valja protumačiti: u početku, to jest u Sinu, ili u početku vremena; a ne u početku, to jest prije čega ništa nije bilo, osim ako se kaže: prije čega ništa nije bilo u rodu tjelesnih stvorenja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.