I, q. 60, a. 1
Postoji li u anđelima naravna ljubav
Prigovor 1. Čini se da u anđelima nema naravne ljubavi. Naravna se naime ljubav dijeli nasuprot intelektualnoj; kako je bjelodano po Dioniziju, u 4. poglavlju De divinis nominibus. No anđelova je ljubav intelektualna. Dakle, nije naravna.
Prigovor 2. Nadalje, ono što ljubi naravnom ljubavlju, više biva vođeno nego što djeluje, jer ništa nema vlast nad svojom naravi. No anđeli ne bivaju vođeni, nego djeluju; budući da su slobodne volje, kako je pokazano. Dakle, u anđelima nema naravne ljubavi.
Prigovor 3. Nadalje, svaka je ljubav ili prava ili neprava. Prava pak ljubav pripada kreposti ljubavi, a neprava ljubav pripada nepravednosti. Ni jedno pak od ovoga ne pripada naravi, jer je krepost ljubavi iznad naravi, a nepravednost je protiv naravi. Dakle, nikakva naravna ljubav nije u anđelima.
Naprotiv, ljubav slijedi spoznaju, jer ništa se ne ljubi osim spoznato, kako Augustin veli u X. knjizi De Trinitate. No u anđelima postoji naravna spoznaja. Dakle, i naravna ljubav.
Odgovaram: nužno je u anđelima postaviti naravnu ljubav. Za njezinu bjelodanost valja razmotriti da se ono što je ranije uvijek čuva u onome što je kasnije. Narav je pak ranija nego razum, jer je narav bilo koje stvari njezina bit. Stoga ono što pripada naravi treba se očuvati i u onima koji imaju razum. Zajedničko je pak svakoj naravi da ima neko nagnuće, koje je naravna težnja ili ljubav. To se pak nagnuće na različit način nalazi u različitim naravima, u svakoj prema njezinu načinu. Stoga se u intelektualnoj naravi nalazi naravno nagnuće prema volji; u osjetilnoj pak naravi prema osjetilnoj težnji; a u naravi lišenoj spoznaje samo prema poretku naravi u nešto. Stoga, budući da je anđeo intelektualna narav, nužno je da u njegovoj volji bude naravna ljubav.
Odgovor na 1. prigovor: intelektualna se ljubav dijeli nasuprot naravnoj koja je samo naravna, ukoliko pripada naravi koja povrh pojma naravi ne dodaje savršenost osjetila ili intelekta.
Odgovor na 2. prigovor: sve što je u čitavom svijetu biva vođeno od nekoga, osim prvoga djelatnika, koji tako djeluje da ni na koji način ne biva vođen od drugoga, u kojemu je isto narav i volja. I stoga nije neprikladno ako anđeo biva vođen, ukoliko mu je naravno nagnuće usađeno od začetnika njegove naravi. Ipak ne biva tako vođen da ne bi djelovao; budući da ima slobodnu volju.
Odgovor na 3. prigovor: kao što je naravna spoznaja uvijek istinita, tako je naravna ljubav uvijek prava, budući da naravna ljubav nije ništa drugo nego nagnuće naravi usađeno od začetnika naravi. Reći dakle da naravno nagnuće nije pravo, znači umanjivati ugled začetnika naravi. Ipak je drugačija ispravnost naravne ljubavi, a drugačija ispravnost ulivene ljubavi i kreposti, jer jedna ispravnost usavršuje drugu. Kao što je također drugačija istinitost naravne spoznaje, a drugačija istinitost ulivene ili stečene spoznaje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.