I, q. 59, a. 3
Postoji li u anđelima slobodna volja
Prigovor 1. Čini se da u anđelima nema slobodne volje. Čin je naime slobodne volje birati. No izbor ne može biti u anđelima, jer je izbor težnja za onim o čemu se prethodno vijećalo, a vijećanje je neko istraživanje, kako se veli u III. Ethic.; anđeli pak ne spoznaju istražujući, jer to pripada diskursu razuma. Dakle, čini se da u anđelima nema slobodne volje.
Prigovor 2. Nadalje, slobodna se volja odnosi na oboje. No od strane razuma u anđelima nema ničega što bi se odnosilo na oboje, jer se njihov razum ne vara u naravnim razumskim stvarima, kako je rečeno. Dakle, ni od strane težnje u njima ne može biti slobodne volje.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je naravno u anđelima pripada im po više i manje, jer je u višim anđelima intelektualna narav savršenija nego u nižima. Slobodna pak volja ne prima više i manje. Dakle, u anđelima nema slobodne volje.
Naprotiv, sloboda volje pripada dostojanstvu čovjeka. No anđeli su dostojniji od ljudi. Dakle, sloboda volje, budući da je u ljudima, mnogo više je u anđelima.
Odgovaram: neke su stvari koje ne djeluju iz nekoga slobodnog suda, nego kao od drugih vođene i pokrenute, kao što se strijela od strijelca pokreće prema cilju. Neke pak djeluju nekim sudom, ali ne slobodnim, kao nerazumne životinje; ovca naime bježi od vuka po nekome sudu, kojim prosuđuje da joj je on škodljiv; no taj sud nije joj slobodan, nego od naravi usađen. Ali samo ono što ima razum može djelovati slobodnim sudom, ukoliko spoznaje opći pojam dobra, iz kojega može prosuditi da je ovo ili ono dobro. Stoga, gdje god je razum, ondje je slobodna volja. I tako je očito da je slobodna volja u anđelima čak izvrsnija nego u ljudima, kao i razum.
Odgovor na 1. prigovor: Filozof govori o izboru ukoliko pripada čovjeku. Kao što se pak prosudba čovjeka u teorijskim stvarima razlikuje od prosudbe anđela po tome što je jedna bez istraživanja, a druga po istraživanju; tako i u praktičnim stvarima. Stoga je u anđelima izbor; ne ipak s istraživalačkim promišljanjem vijećanja, nego po iznenadnom prihvaćanju istine.
Odgovor na 2. prigovor: kako je rečeno, spoznaja biva po tome što su spoznate stvari u onome koji spoznaje. K nesavršenosti pak neke stvari pripada ako u njoj nije ono što je po naravi rođeno da bude u njoj. Stoga anđeo ne bi bio savršen u svojoj naravi kad njegov razum ne bi bio određen za svaku istinu koju naravno može spoznati. Ali čin težne moći biva po tome što se sklonost naginje prema vanjskoj stvari. No savršenost stvari ne ovisi o svakoj stvari prema kojoj se naginje, nego samo o višoj. I stoga ne pripada nesavršenosti anđela ako nema određenu volju s obzirom na ono što je ispod njega. Pripadalo bi pak njegovoj nesavršenosti kad bi se neodređeno odnosio prema onome što je iznad njega.
Odgovor na 3. prigovor: slobodna je volja na plemenitiji način u višim anđelima nego u nižima, kao i sud razuma. Ipak je istinito da sama sloboda, ukoliko se u njoj promatra neko uklanjanje prisile, ne prima više i manje, jer se lišenosti i nijekanja ne popuštaju niti se pojačavaju po sebi, nego samo po svojemu uzroku, ili prema nekoj pridodanoj tvrdnji.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.