Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 58, a. 5

Može li u anđelovu razumu biti neistinitosti

Prigovor 1. Čini se da u anđelovu razumu može biti neistinitosti. Drskost naime pripada neistinitosti. No u zlodusima je drska mašta, kako veli Dionizije, u 4. poglavlju De divinis nominibus. Dakle, čini se da u razumu anđelâ može biti neistinitosti.

Prigovor 2. Nadalje, neznanje je uzrok krive prosudbe. No u anđelima može biti neznanja, kako Dionizije veli, u 6. poglavlju De ecclesiastica hierarchia. Dakle, čini se da u njima može biti neistinitosti.

Prigovor 3. Nadalje, sve što otpada od istine mudrosti i ima pokvaren razum, ima neistinitost ili zabludu u svojemu razumu. No to Dionizije veli o zlodusima, u 7. poglavlju De divinis nominibus. Dakle, čini se da u razumu anđelâ može biti neistinitosti.

Naprotiv, Filozof veli, u III. De anima, da je „razum uvijek istinit“. Augustin također veli, u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus, da se „ništa ne razumijeva osim istinito“. No anđeli ništa ne spoznaju osim razumijevanjem. Dakle, u anđelovoj spoznaji ne može biti obmane i neistinitosti.

Odgovaram: istina ovoga pitanja donekle ovisi o prethodnome. Rečeno je naime da anđeo ne razumijeva sastavljajući i rastavljajući, nego razumijevajući ono što stvar jest. Razum je pak u pogledu onoga što stvar jest uvijek istinit, kao i osjetilo u pogledu vlastitoga objekta, kako se veli u III. De anima. Ali po akcidentu u nama se događa obmana i neistinitost pri razumijevanju onoga što stvar jest, naime po razlogu nekoga sastavljanja, bilo kada definiciju jedne stvari uzimamo kao definiciju druge; bilo kada se dijelovi definicije međusobno ne slažu, kao ako se za definiciju neke stvari uzme četveronožna krilata životinja (nijedna naime životinja nije takva); i to se doista događa u složenim stvarima, čija se definicija uzima iz različitih elemenata, od kojih je jedan materijalan prema drugome. No u razumijevanju jednostavnih štostava, kako se veli u IX. Metaphys., nema neistinitosti, jer se ili uopće ne dosežu, pa ništa o njima ne razumijemo; ili se spoznaju onakvima kakve jesu. Tako dakle po sebi ne može biti neistinitosti ili zablude ili obmane u razumu nekoga anđela; nego se to zbiva po akcidentu. Ipak na drukčiji način nego u nama. Mi naime sastavljajući i rastavljajući katkad dolazimo do razumijevanja štostva, kao kada dijeleći ili dokazujući istražujemo definiciju. Što se doista u anđelima ne događa; nego po onome što stvar jest spoznaju sve iskaze koji pripadaju toj stvari. Bjelodano je pak da štostvo stvari može biti načelo spoznavanja s obzirom na ono što naravno pripada stvari ili se uklanja od nje, ali ne i onoga što ovisi o nadnaravnome Božjem uređenju. Dobri dakle anđeli, imajući pravu volju, po spoznaji štostva stvari ne sude o onome što naravno pripada stvari osim uz očuvanje božanskoga uređenja. Stoga u njima ne može biti neistinitosti ili zablude. Zlodusi pak, po izopačenoj volji odvlačeći razum od božanske mudrosti, katkad apsolutno sude o stvarima prema naravnome stanju. I u onome što naravno pripada stvari, ne varaju se. Ali se mogu prevariti u pogledu onoga što je nadnaravno, kao ako netko razmatrajući mrtva čovjeka prosudi da on neće uskrsnuti; i ako gledajući čovjeka Krista, prosudi da on nije Bog.

Odgovor na 1. prigovor: i po tome je jasan odgovor na ono što se prigovara s obje strane. Jer drskost je zloduha prema tome što nisu podložni božanskoj mudrosti. Neznanje je pak u anđelima ne s obzirom na naravne spoznatljive stvari, nego nadnaravne. Jasno je također da je razum onoga što stvar jest uvijek istinit, osim po akcidentu, ukoliko se nepravilno usmjeruje prema nekome sastavljanju ili rastavljanju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.