Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 58, a. 4

Razumijeva li sastavljajući i rastavljajući

Prigovor 1. Čini se da anđeli razumijevaju sastavljajući i rastavljajući. Gdje je naime mnoštvo pojmova, ondje je sastavljanje pojmova, kako se veli u III. De anima. No u anđelovu je razumu mnoštvo pojmova, budući da po različitim vrstama različito razumijeva, i ne sve istodobno. Dakle, u anđelovu je razumu sastavljanje i rastavljanje.

Prigovor 2. Nadalje, više se razlikuje nijekanje od tvrdnje nego bilo koje dvije oprečne naravi, jer je prvo razlikovanje po tvrdnji i nijekanju. No neke udaljene naravi anđeo ne spoznaje po jednome, nego po različitim vrstama, kako je bjelodano iz rečenoga. Dakle, nužno je da tvrdnju i nijekanje spoznaje po različitome. I tako se čini da anđeo razumijeva sastavljajući i rastavljajući.

Prigovor 3. Nadalje, govor je znak razuma. No anđeli govoreći ljudima izriču potvrdne i niječne iskaze, koji su znakovi sastavljanja i rastavljanja u razumu; kako je očito iz mnogih mjesta Svetoga pisma. Dakle, čini se da anđeo razumijeva sastavljajući i rastavljajući.

Naprotiv, Dionizije veli, u 7. poglavlju De divinis nominibus, da „intelektualna moć anđelâ blista pronicavom jednostavnošću božanskih umova“. No jednostavno shvaćanje biva bez sastavljanja i rastavljanja, kako se veli u III. De anima. Dakle, anđeo razumijeva bez sastavljanja i rastavljanja.

Odgovaram: kao što se u razumu koji umuje zaključak uspoređuje s načelom, tako se u razumu koji sastavlja i rastavlja predikat uspoređuje sa subjektom. Kad bi naime razum odmah u samom načelu vidio istinu zaključka, nikada ne bi razumijevao diskurzivno ili umujući. Slično tome, kad bi razum odmah pri shvaćanju štostva subjekta imao spoznaju o svemu što se može pridjenuti subjektu ili ukloniti od njega, nikada ne bi razumijevao sastavljajući i rastavljajući, nego samo razumijevajući ono što stvar jest. Tako je dakle bjelodano da iz istoga proizlazi to što naš razum razumijeva diskurzivno, i sastavljajući i rastavljajući: iz toga naime što ne može odmah pri prvom shvaćanju nekoga prvog shvaćenog predmeta promatrati sve što se u njemu po snazi sadrži. Što se događa zbog slabosti intelektualnoga svjetla u nama, kako je rečeno. Stoga, budući da je u anđelu intelektualno svjetlo savršeno, jer je on čisto i najbistrije zrcalo, kako veli Dionizije, u 4. poglavlju De divinis nominibus; preostaje da anđeo, kao što ne razumijeva umujući, tako ne razumijeva sastavljajući i rastavljajući. Ipak, unatoč tome, on razumijeva sastavljanje i rastavljanje iskazâ, kao i umovanje silogizama, jer razumijeva sastavljeno jednostavno, i promjenjivo nepromjenjivo, i materijalno nematerijalno.

Odgovor na 1. prigovor: ne uzrokuje bilo kakvo mnoštvo pojmova sastavljanje, nego mnoštvo onih pojmova od kojih se jedan pridijeva drugome ili se uklanja od drugoga. Anđeo pak, razumijevajući štostvo neke stvari, istodobno razumijeva što god joj se može pridjenuti ili ukloniti od nje. Stoga, razumijevajući ono što stvar jest, razumijeva sve što mi možemo razumjeti i sastavljajući i rastavljajući, jednim svojim jednostavnim shvaćanjem.

Odgovor na 2. prigovor: različita se štostva stvari manje razlikuju s obzirom na način postojanja nego tvrdnja i nijekanje. Ipak se s obzirom na način spoznavanja tvrdnja i nijekanje više podudaraju, jer odmah po tome što se spoznaje istina tvrdnje, spoznaje se neistinitost oprečnoga nijekanja.

Odgovor na 3. prigovor: to što anđeli izgovaraju potvrdne i niječne iskaze pokazuje da anđeli spoznaju sastavljanje i rastavljanje, ali ne da spoznaju sastavljajući i rastavljajući, nego jednostavno spoznajući ono što stvar jest.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.