Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 58, a. 3

Razumijeva li diskurzivno

Prigovor 1. Čini se da anđeo spoznaje diskurzivno. Diskurz se naime razuma promatra prema tome što se jedno spoznaje po drugome. No anđeli spoznaju jedno po drugome, jer spoznaju stvorenja po Riječi. Dakle, anđelov razum spoznaje diskurzivno.

Prigovor 2. Nadalje, što god može niža moć, može i viša moć. No ljudski razum može silogizirati i u učincima spoznavati uzroke, po čemu se promatra diskurs. Dakle, anđelov razum, koji je viši po poretku naravi, mnogo više to može.

Prigovor 3. Nadalje, Izidor veli da zlodusi po iskustvu spoznaju mnogo toga. No iskustvena je spoznaja diskurzivna, „iz mnogih se naime sjećanja rađa jedno iskustvo, a iz mnogih iskustava jedno opće“, kako se veli na kraju Analytica posteriora i na početku Metaphys. Dakle, spoznaja je anđelâ diskurzivna.

Naprotiv, Dionizije veli, u 7. poglavlju De divinis nominibus, da „anđeli ne sabiru božansku spoznaju iz razlivenih govora, niti bivaju vođeni od nečega općega k ovim posebnim stvarima ujedno“.

Odgovaram: kako je češće rečeno, anđeli drže onaj stupanj u duhovnim supstancijama koji nebeska tijela drže u tjelesnim supstancijama, jer ih Dionizije i naziva nebeskim umovima. Postoji pak ova razlika između nebeskih i zemaljskih tijela, što zemaljska tijela po promjeni i gibanju postižu svoje konačno savršenstvo, a nebeska tijela odmah, iz same svoje naravi, imaju svoje konačno savršenstvo. Tako dakle i niži razumi, to jest ljudski, po nekome gibanju i diskursu razumske radnje postižu savršenstvo u spoznaji istine; dok naime iz jedne spoznate stvari prelaze na drugu spoznatu stvar. Kad bi pak odmah u samoj spoznaji poznatoga načela promatrali kao poznate sve zaključke koji slijede, u njima diskurs ne bi imao mjesta. A to je u anđelima, jer odmah u onome što najprije naravno spoznaju, promatraju sve što god se u tome može spoznati. I stoga se nazivaju intelektualnima, jer se i kod nas ono što se odmah naravno shvaća naziva razumijevanjem; odakle se razum naziva habitusom prvih načela. Ljudske pak duše, koje spoznaju istine stječu po nekome diskursu, nazivaju se racionalnima. Što se uistinu događa zbog slabosti intelektualnoga svjetla u njima. Kad bi naime imale puninu intelektualnoga svjetla, kao anđeli, odmah bi u prvom pogledu na načela obuhvatile svu njihovu snagu, motreći što god bi se iz njih moglo silogizirati.

Odgovor na 1. prigovor: diskurs označuje neko gibanje. Svako je pak gibanje od jednoga prijašnjega k drugome kasnijemu. Stoga se diskurzivna spoznaja promatra prema tome što se iz nečega prije poznatoga dospijeva do spoznaje drugoga kasnije poznatoga, što je prije bilo nepoznato. Ako se pak u jednome promatranome istodobno promatra drugo, kao što se u zrcalu promatra istodobno slika stvari i sama stvar; zbog toga spoznaja nije diskurzivna. I na ovaj način anđeli spoznaju stvari u Riječi.

Odgovor na 2. prigovor: anđeli mogu silogizirati, ukoliko spoznaju silogizam; i u uzrocima vide učinke, i u učincima uzroke, ali ne tako da spoznaju nepoznate istine stječu silogizirajući iz uzrokâ u uzrokovano, i iz uzrokovanoga u uzroke.

Odgovor na 3. prigovor: iskustvo se u anđelima i zlodusima veli prema nekoj sličnosti, ukoliko naime spoznaju prisutne osjetilne stvari; ipak bez ikakva diskursa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.