Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 54, a. 5

Postoji li u njima neka druga spoznajna moć osim razuma

Prigovor 1. Čini se da u anđelima nije samo umna spoznaja. Kaže naime Augustin, u VIII. De Civ. Dei, da je u anđelima život koji spoznaje i osjeća. Dakle, u njima postoji osjetilna moć.

Prigovor 2. Nadalje, Izidor kaže da anđeli mnogo toga znaju po iskustvu. Iskustvo pak nastaje iz mnogih sjećanja, kako se kaže u I. Metaphys. Dakle, u njima postoji i pametilačka moć.

Prigovor 3. Nadalje, Dionizije kaže, u IV. pogl. De div. nom., da je u zloduha obijesna mašta. Mašta pak pripada maštalačkoj snazi. Dakle, u zloduha postoji maštalačka snaga. I po istom razlogu u anđela, jer su iste naravi.

Naprotiv, Grgur kaže, u homiliji o Uzašašću, da „čovjek osjeća sa stokom, a spoznaje s anđelima“.

Odgovaram: u našoj su duši određene snage čija se djelovanja vrše po tjelesnim organima, i takve su snage čini određenih dijelova tijela, kao što je vid u oku, a sluh u uhu. Neke pak snage naše duše jesu takve čija se djelovanja ne vrše po tjelesnim organima, kao razum i volja, i takve nisu čini ijednoga dijela tijela. Anđeli pak nemaju tijela sebi naravno sjedinjena, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Stoga im od snagâ duše ne mogu pristojati osim razum i volja. I to također Komentator kaže, u XII. Metaphys., da se odijeljene supstancije dijele na razum i volju. I to odgovara redu svemira, da najviše razumno stvorenje bude potpuno umno; a ne prema dijelu, kao naša duša. I zbog toga se također anđeli nazivaju razumi i umovi, kako je gore rečeno.

Odgovor na 1. prigovor: na ono pak što se navodi u protivnome može se dvostruko odgovoriti. Na jedan način, da ti autoriteti govore prema mišljenju onih koji su postavili da anđeli i zlodusi imaju tijela naravno sebi sjedinjena. Kojim se mišljenjem često Augustin u svojim knjigama koristi, premda ga ne namjerava tvrditi, stoga kaže, u XXI. De Civ. Dei, da „oko toga istraživanja ne treba mnogo raditi“. Na drugi se način može reći da te autoritete, i njima slične, valja shvatiti po određenoj sličnosti. Jer budući da osjetilo ima pouzdano shvaćanje o vlastitome osjetilnom predmetu, u običaju je onih koji govore da se također prema pouzdanu shvaćanju razuma kaže da nešto osjećamo. Stoga se i mnijenje naziva osjećaj. Iskustvo se pak anđelima može pripisati po sličnosti spoznatih stvarî, ako i ne po sličnosti spoznajne snage. U nama je naime iskustvo dok pojedinačnosti po osjetilu spoznajemo, a anđeli pojedinačnosti spoznaju, kako će dolje biti bjelodano, ali ne po osjetilu. No ipak pamćenje se u anđelima može postaviti prema tome kako ga Augustin postavlja u umu; premda im ne može pristojati prema tome kako se postavlja dijelom osjetilne duše. Slično valja reći da se obijesna mašta pripisuje zlodusima po tome što imaju krivu djelatnu prosudbu o pravome dobru; a obmana u nama vlastito biva prema mašti, po kojoj katkada prionemo uz sličnosti stvarî kao uz same stvari, kako je očito u onih koji spavaju i umobolnih.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.