Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 53, a. 2

Kreće li se s mjesta na mjesto prelazeći posredno

Prigovor 1. Čini se da anđeo ne prolazi kroz posredno. Sve naime što prolazi kroz posredno, prije prelazi mjesto sebi jednako negoli veće. Mjesto pak jednako anđelu, koji je nedjeljiv, jest točkasto mjesto. Ako dakle anđeo u svojemu kretanju prolazi kroz posredno, mora svojim kretanjem izbrojiti beskonačne točke, što je nemoguće.

Prigovor 2. Nadalje, anđeo je jednostavnije supstancije negoli naša duša. Ali naša duša svojom mišlju može prijeći iz jedne krajnosti u drugu ne prelazeći posredno, mogu naime misliti na Galiju i poslije na Siriju, ne misleći ništa o Italiji, koja je u sredini. Dakle, mnogo više anđeo može iz jedne krajnosti prijeći u drugu, ne kroz posredno.

Naprotiv, ako se anđeo kreće iz jednoga mjesta u drugo, kada je u odredišnoj točki, ne kreće se, nego se promijenio. Ali prije svakoga „biti promijenjen“ prethodi mijenjati se, dakle negdje boraveći kretao se. No nije se kretao dok je bio u polaznoj točki. Kretao se dakle dok je bio u posrednome. I tako mora proći kroz posredno.

Odgovaram: kao što je gore rečeno, mjesno kretanje anđela može biti neprekinuto i prekinuto. Ako je dakle neprekinuto, ne može se anđeo kretati iz jedne krajnosti u drugu a da ne prođe kroz posredno, jer, kako se kaže u V. Physic., posredno je ono u što prvo dolazi ono što se neprekinuto mijenja negoli u ono u što se na kraju mijenja; red naime ranijega i kasnijega u neprekinutome gibanju biva prema redu ranijega i kasnijega u veličini, kako se kaže u IV. Physic. Ako pak kretanje anđela nije neprekinuto, moguće je da prijeđe iz neke krajnosti u drugu a da ne prođe kroz posredno. Što se ovako očituje. Između bilo koja naime dva krajnja mjesta nalaze se beskonačna posredna mjesta; bilo da se uzmu djeljiva mjesta, bilo nedjeljiva. I glede nedjeljivih doduše bjelodano je, jer između bilo koje dvije točke nalaze se beskonačne posredne točke, budući da nijedne dvije točke ne slijede jedna drugu bez posrednoga, kako se u VI. Physic. dokazuje. Glede djeljivih pak mjesta također je nužno to reći. I to se dokazuje iz neprekinutoga gibanja nekoga tijela. Tijelo se naime ne kreće s mjesta na mjesto osim u vremenu. U čitavome pak vremenu koje mjeri kretanje tijela ne može se uzeti dva „sada“ u kojima tijelo koje se kreće ne bi bilo na jednomu i drugome mjestu, jer kad bi na jednome te istome mjestu bilo u dva „sada“, slijedilo bi da ondje miruje; budući da mirovati nije ništa drugo doli na istome mjestu biti sada i prije. Budući dakle da se između prvoga „sada“ i posljednjega „sada“ vremena koje mjeri gibanje nalaze beskonačna „sada“, moraju između prvoga mjesta od kojega se počinje kretati i posljednjega mjesta na kojemu svršava gibanje biti beskonačna mjesta. I to se također ovako osjetilno očituje. Neka naime bude jedno tijelo od jednoga pedlja, i neka put kroz koji prolazi bude od dva pedlja: bjelodano je da je prvo mjesto, od kojega počinje gibanje, od jednoga pedlja; a mjesto na kojemu svršava gibanje jest od drugoga pedlja. Bjelodano je pak da, kada se počinje kretati, pomalo napušta prvi pedalj, i ulazi u drugi. Prema tome dakle kako se dijeli veličina pedlja, prema tome se umnažaju posredna mjesta, jer svaka točka označena u veličini prvoga pedlja jest početak jednoga mjesta; a točka označena u veličini drugoga pedlja jest svršetak istoga. Stoga, budući da je veličina djeljiva u beskonačnost, a točke su također beskonačne u mogućnosti u bilo kojoj veličini; slijedi da se između bilo koja dva mjesta nalaze beskonačna posredna mjesta. Pokretano pak biće beskonačnost posrednih mjesta ne iscrpljuje osim po neprekinutosti gibanja, jer kao što su posredna mjesta beskonačna u mogućnosti, tako je i u neprekinutome gibanju moguće uzeti određena beskonačna u mogućnosti. Ako dakle gibanje nije neprekinuto, svi će dijelovi gibanja biti izbrojeni u činu. Ako se dakle koje god pokretano biće kreće kretanjem koje nije neprekinuto, slijedi ili da ne prolazi sva posredna, ili da u činu broji beskonačna posredna, što je nemoguće. Tako dakle prema tome kako anđelovo kretanje nije neprekinuto, ne prolazi sva posredna. To pak, naime kretati se iz krajnosti u krajnost a ne kroz posredno, može pristajati anđelu, ali ne tijelu. Jer tijelo se mjeri i sadrži pod mjestom, stoga u svojemu kretanju mora slijediti zakone mjesta. Ali anđelova supstancija nije podložna mjestu kao sadržana, nego je viša od njega kao sadržavateljica, stoga je u njegovoj vlasti primijeniti se na mjesto kako hoće, ili kroz posredno ili bez posrednoga.

Odgovor na 1. prigovor: anđelovo se mjesto ne uzima njemu jednako prema veličini, nego prema dodiru moći, i tako anđelovo mjesto može biti djeljivo, a ne uvijek točkasto. No ipak i djeljiva posredna mjesta beskonačna su, kako je rečeno, ali se iscrpljuju neprekinutošću gibanja, kako je bjelodano iz rečenoga.

Odgovor na 2. prigovor: anđelova se bit, dok se on mjesno kreće, primjenjuje na različita mjesta, dok se bit duše ne primjenjuje na stvari na koje misli, nego su radije mišljene stvari u njoj. I zato nije slično.

Odgovor na 3. prigovor: u neprekinutome gibanju to da se nešto promijenilo nije dio kretanja, nego svršetak, stoga kretanje mora biti prije nego što se promijenilo. I zato takvo gibanje mora biti kroz posredno. Ali u kretanju koje nije neprekinuto to da se promijenilo jest dio, kao što je jedinica dio broja, stoga slijed različitih mjesta, čak i bez posrednoga, uspostavlja takvo kretanje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.