I, q. 52, a. 2
Može li biti na više mjesta istodobno
Prigovor 1. Čini se da anđeo može biti na više mjesta istodobno. Anđeo naime nije manje moći negoli duša. Ali duša je istodobno na više mjesta, jer je čitava u svakome pojedinom dijelu tijela, kako Augustin kaže. Dakle, anđeo može biti na više mjesta istodobno.
Prigovor 2. Nadalje, anđeo je u preuzetome tijelu; a budući da preuzima neprekinuto tijelo, čini se da je u svakome pojedinom njegovu dijelu. No prema njegovim dijelovima razmatraju se različita mjesta. Dakle, anđeo je istodobno na više mjesta.
Prigovor 3. Nadalje, Damaščanin kaže da gdje anđeo djeluje, ondje jest. Ali katkada djeluje istodobno na više mjesta, kako je očito o anđelu koji zatire Sodomu, Post 19. Dakle, anđeo može biti na više mjesta istodobno.
Naprotiv, Damaščanin kaže da „anđeli, dok su na nebu, nisu na zemlji“.
Odgovaram: anđeo je konačne moći i biti. Božanska je pak moć i bit beskonačna, i sveopći je uzrok svega, i zato svojom moći sve dotiče, te ne samo da je na više mjesta, nego je posvuda. Moć pak anđela, jer je konačna, ne proteže se na sve, nego na nešto jedno određeno. Treba naime što god se uspoređuje s jednom moći uspoređivati s njome kao nešto jedno. Kao što se dakle čitavo biće uspoređuje kao nešto jedno sa sveopćom Božjom moći, tako se i neko posebno biće uspoređuje kao nešto jedno s anđelovom moći. Stoga, budući da je anđeo u mjestu po primjeni svoje moći na mjesto, slijedi da nije posvuda, niti na više mjesta, nego samo na jednome mjestu. Glede ovoga ipak neki su bili zavedeni. Neki su naime, ne mogavši nadići maštu, zamislili nedjeljivost anđela na način nedjeljivosti točke, i odatle su povjerovali da anđeo ne može biti osim na točkastom mjestu. Ali očito su zavedeni. Naime točka je nedjeljivo koje ima položaj, dok je anđeo nedjeljivo koje postoji izvan roda količine i položaja. Stoga nije nužno da mu se odredi jedno nedjeljivo mjesto prema položaju; nego ili djeljivo ili nedjeljivo, ili veće ili manje, prema tome kako dragovoljno primjenjuje svoju moć na veće ili manje tijelo. I tako čitavo tijelo na koje se po svojoj moći primjenjuje odgovara mu kao jedno mjesto. A ipak nije nužno, ako neki anđeo pokreće nebo, da bude posvuda. Prvo doduše jer se njegova moć ne primjenjuje osim na ono što se od njega prvo pokreće, a jedan je dio neba u kojemu je prvo gibanje, naime istočni dio, stoga i Filozof, u VIII. Physic., moć pokretača nebesâ pripisuje istočnomu dijelu. Drugo, jer filozofi ne postavljaju da jedna odijeljena supstancija neposredno pokreće sve sfere. Stoga nije nužno da bude posvuda. Tako je dakle očito da biti u mjestu na različit način pristoji tijelu, i anđelu, i Bogu. Naime tijelo je u mjestu opisano, jer se odmjerava s mjestom. Anđeo pak ne opisano, budući da se ne odmjerava s mjestom, nego odredbeno, jer je tako na jednome mjestu da nije na drugome. Bog pak niti opisano niti odredbeno, jer je posvuda.
Odgovor na 1. prigovor: i po ovome je s lakoćom očit odgovor na prigovore, jer sve ono na što se neposredno primjenjuje anđelova moć smatra se kao jedno njegovo mjesto, premda je neprekinuto.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.