I, q. 52, a. 1
Je li anđeo u mjestu
Prigovor 1. Čini se da anđeo nije u mjestu. Veli naime Boetije, u knjizi De hebdomadibus: „Zajednički je pojam uma među mudracima da netjelesne stvari nisu u mjestu“. I Aristotel u IV. Physic. veli da „nije sve što jest u mjestu, nego pokretno tijelo“. No anđeo nije tijelo, kako je gore pokazano. Dakle, anđeo nije u mjestu.
Prigovor 2. Nadalje, mjesto je količina koja ima položaj. Sve dakle što je u mjestu ima neki položaj. No imati položaj ne može pripadati anđelu, budući da je njegova supstancija slobodna od količine, čija je vlastita razlika imati položaj. Dakle, anđeo nije u mjestu.
Prigovor 3. Nadalje, biti u mjestu znači mjeriti se mjestom i biti sadržan od mjesta, kako je bjelodano po Filozofu u IV. Physic. No anđeo se ne može mjeriti niti biti sadržan od mjesta, jer ono što sadrži formalnije je od sadržanoga, kao zrak od vode, kako se veli u IV. Physic. Dakle, anđeo nije u mjestu.
Naprotiv, u zbornoj se molitvi veli: „Anđeli tvoji sveti, prebivajući u njoj, neka nas u miru čuvaju“.
Odgovaram: anđelu pripada biti u mjestu, no dvoznačno se veli da je anđeo u mjestu i tijelo. Tijelo je naime u mjestu po tome što se primjenjuje na mjesto prema dodiru protežne količine. Koje uistinu nema u anđelima; nego je u njima djelatna količina. Primjenom dakle anđeoske moći na neko mjesto na bilo koji način, veli se da je anđeo u tjelesnome mjestu. I prema tome očito je da ne treba reći kako se anđeo sumjeruje s mjestom; ili da ima položaj u neprekinutome. To naime pripada smještenomu tijelu, ukoliko je kolika protežnom količinom. Slično također nije potrebno da zbog toga bude sadržan od mjesta. Netjelesna naime supstancija svojom moći dotičući tjelesnu stvar sadrži nju, a ne biva sadržana od nje; duša je naime u tijelu kao ono što sadrži, a ne kao sadržano. I slično se veli da je anđeo u tjelesnome mjestu ne kao sadržano, nego kao ono što sadrži na neki način.
Odgovor na prigovore: i po tome je jasan odgovor na prigovore.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.