I, q. 51, a. 2
Uzimaju li tijela
Prigovor 1. Čini se da anđeli ne uzimaju tijela. U djelu naime anđela nema ničega suvišnoga; kao ni u djelu naravi. No suvišno bi bilo da anđeli uzimaju tijela, anđeo naime ne treba tijelo, budući da njegova moć nadilazi svaku moć tijela. Dakle, anđeo ne uzima tijelo.
Prigovor 2. Nadalje, svako uzimanje svršava na nekome sjedinjenju, jer uzeti se veli kao k sebi uzeti. No tijelo se ne sjedinjuje s anđelom kao s oblikom, kako je rečeno. Iz toga pak što mu se sjedinjuje kao pokretaču, ne veli se da se uzima, inače bi slijedilo da su sva tijela pokretana od anđelâ od njih uzeta. Dakle, anđeli ne uzimaju tijela.
Prigovor 3. Nadalje, anđeli ne uzimaju tijela od zemlje ili vode, jer ne bi iznenada nestajala; niti opet od vatre, jer bi spaljivala ono što bi dotaknula; niti opet od zraka, jer je zrak bezobličan i bezbojan. Dakle, anđeli ne uzimaju tijela.
Naprotiv, Augustin veli, u XVI. knjizi De civitate Dei, da su se anđeli u uzetim tijelima ukazali Abrahamu.
Odgovaram: neki su rekli da anđeli nikada ne uzimaju tijela, nego da se sve što se u Božjim pismima čita o ukazanjima anđelâ dogodilo u proročkom viđenju, to jest prema mašti. Ali to se protivi nakani Pisma. Ono naime što se maštovitim viđenjem vidi jest u samoj mašti onoga koji gleda, stoga ga ne vide svi podjednako. Božansko pak Pismo katkad tako uvodi anđele koji se ukazuju da su ih svi zajednički vidjeli; kao što su anđele koji su se ukazali Abrahamu vidjeli on i čitava njegova obitelj, i Lot, i građani Sodome. Slično je anđela koji se ukazao Tobiji svatko vidio. Iz čega biva bjelodano da se takvo što dogodilo prema tjelesnom viđenju, kojim se vidi ono što je postavljeno izvan onoga koji gleda, odakle ga svatko može vidjeti. Takvim se pak viđenjem ne vidi osim tijelo. Budući dakle da anđeli niti su tijela, niti imaju tijela naravno sebi sjedinjena, kako je bjelodano iz rečenoga, preostaje da katkad uzimaju tijela.
Odgovor na 1. prigovor: anđeli ne trebaju uzeto tijelo radi samih sebe, nego radi nas; da bi, prisno se družeći s ljudima, pokazali shvatljivo zajedništvo koje ljudi očekuju imati s njima u budućem životu. To također što su anđeli uzimali tijela u Starome zavjetu bilo je neko pralikom označeno svjedočanstvo da će Riječ Božja uzeti ljudsko tijelo, sva su naime ukazanja Staroga zavjeta bila usmjerena prema onome ukazanju u kojemu se Sin Božji pojavio u tijelu.
Odgovor na 2. prigovor: uzeto se tijelo sjedinjuje s anđelom ne doduše kao s oblikom, niti samo kao s pokretačem; nego kao s pokretačem predočenim po uzetom pokretnom tijelu. Kao što se naime u Svetome pismu svojstva shvatljivih stvari opisuju pod sličnostima osjetilnih stvari, tako anđeli osjetilna tijela božanskom moći tako oblikuju da odgovaraju za predočavanje anđelovih shvatljivih svojstava. I to znači da anđeo uzima tijelo.
Odgovor na 3. prigovor: premda zrak, ostajući u svojoj rijetkosti, ne zadržava ni lik ni boju; kada se ipak zgusne, može se i uobličiti i obojiti, kako je očito u oblacima. I tako anđeli uzimaju tijela od zraka, zgušnjavajući ga božanskom moći onoliko koliko je nužno za oblikovanje tijela koje se ima uzeti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.