I, q. 50, a. 1
Postoji li neko stvorenje posve duhovno, i sasvim netjelesno
Prigovor 1. Čini se da anđeo nije posve netjelesan. Ono naime što je netjelesno samo s obzirom na nas, a ne s obzirom na Boga, nije netjelesno jednostavno. Ali Damaščanin kaže, u II. knjizi, da se „anđeo netjelesnim i nematerijalnim naziva s obzirom na nas, ali uspoređen s Bogom, nalazi se tjelesnim i materijalnim“. Nije dakle netjelesan jednostavno.
Prigovor 2. Nadalje, ništa se ne kreće osim tijela, kako se dokazuje u VI. Physic. Ali Damaščanin kaže na istome mjestu da je anđeo razumska supstancija koja se uvijek kreće. Anđeo je dakle tjelesna supstancija.
Prigovor 3. Nadalje, Ambrozije kaže, u knjizi De Spiritu Sancto: „Svako je stvorenje omeđeno određenim granicama svoje naravi“. Omeđiti se pak vlastitost je tijelâ. Dakle, svako je stvorenje tjelesno. Anđeli su pak Božja stvorenja, kako je bjelodano u Ps 148: Hvalite Gospodina, svi anđeli njegovi; a poslije se dodaje: „jer on reče, i postadoše, on zapovjedi, i stvoreni su“. Dakle, anđeli su tjelesni.
Naprotiv, kaže se u Ps 103: „Koji činiš anđele svoje duhovima“.
Odgovaram: nužno je postaviti neka netjelesna stvorenja. Ono naime što u stvorenim stvarima Bog ponajprije namjerava jest dobro koje se sastoji u suobličenju s Bogom. Savršeno se pak suobličenje učinka s uzrokom pazi kada učinak oponaša uzrok prema onome po čemu uzrok proizvodi učinak; kao što toplo čini toplim. Bog pak stvorenje proizvodi po razumu i volji, kako je gore pokazano. Stoga se za savršenost svemira zahtijeva da postoje neka razumska stvorenja. Spoznavati pak ne može biti čin tijela, ni ijedne tjelesne moći, jer se svako tijelo određuje na ovdje i sada. Stoga je nužno postaviti, radi toga da bi svemir bio savršen, da postoji neko netjelesno stvorenje. Drevni pak mislioci, ne poznajući snagu spoznavanja i ne razlikujući osjetilo i razum, smatrali su da u svijetu nema ničega osim onoga što se osjetilom i maštom može shvatiti. I jer pod maštu ne pada osim tijelo, smatrali su da nema nikakva bića osim tijela; kako Filozof kaže u IV. Physic. I iz toga je proizišla zabluda saducejâ, koji su govorili da nema duha. Ali to samo što je razum viši od osjetila razložno pokazuje da postoje neke netjelesne stvari, shvatljive samo razumom.
Odgovor na 1. prigovor: netjelesne su supstancije sredina između Boga i tjelesnih stvorenjâ. Sredina pak uspoređena s jednom krajnosti čini se drugom krajnošću; kao što se mlačno uspoređeno s toplim čini hladnim. I po tome se razlogu kaže da su anđeli, uspoređeni s Bogom, materijalni i tjelesni, ne zato što bi u njima bilo išta od tjelesne naravi.
Odgovor na 2. prigovor: gibanje se ondje uzima ukoliko se spoznavanje i htijenje nazivaju određenim gibanjima. Kaže se dakle da je anđeo supstancija koja se uvijek kreće jer je uvijek u činu spoznavanja, a ne nekada u činu a nekada u mogućnosti, kao mi. Stoga je očito da razlog polazi iz dvoznačnosti.
Odgovor na 3. prigovor: biti omeđen mjesnim granicama vlastitost je tijelâ, ali biti omeđen bitnim granicama zajedničko je svakomu stvorenju, kako tjelesnomu tako i duhovnomu. Stoga Ambrozije kaže, u knjizi De Spir. Sanct., da premda se neka bića ne sadrže u tjelesnim mjestima, ipak nisu bez omeđenosti supstancije.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.