Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 5, a. 1

Jesu li dobro i biće isto prema stvarnosti

Prigovor 1. Čini se da se dobro stvarno razlikuje od bića. Kaže naime Boetije u knjizi De hebdom., „opažam u stvarima da je jedno to što jesu dobra, a drugo to što jesu“. Dakle, dobro i biće stvarno se razlikuju.

Prigovor 2. Nadalje, ništa se ne oblikuje samim sobom. No za dobro se kaže po uobličenju bića, kako se nalazi u komentaru knjige De causis. Dakle, dobro se stvarno razlikuje od bića.

Prigovor 3. Nadalje, dobro prima više i manje. Bitak pak ne prima više i manje. Dakle, dobro se stvarno razlikuje od bića.

Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De doctrina Christiana da „ukoliko jesmo, dobri smo“.

Odgovaram: dobro i biće jesu isto prema stvarnosti, ali se razlikuju samo po razumu. Što je ovako očito. Pojam naime dobra sastoji se u tome da nešto bude poželjno, stoga Filozof u I. Ethic. kaže da je „dobro ono što svi teže postići“. Bjelodano je pak da je svaka pojedina stvar poželjna prema tome što je savršena, jer sve stvari teže za svojim savršenstvom. Dotle je pak savršena svaka pojedina stvar, ukoliko je u činu, stoga je bjelodano da je dotle nešto dobro, ukoliko je biće, jer bitak je zbiljnost svake stvari, kako je iz prethodnoga očito. Stoga je bjelodano da su dobro i biće isto prema stvarnosti, ali dobro izriče pojam poželjnoga, koji ne izriče biće.

Odgovor na 1. prigovor: premda su dobro i biće isto prema stvarnosti, jer se ipak razlikuju po razumu, ne naziva se na isti način nešto jednostavno bićem i jednostavno dobrim. Budući naime da biće izriče da nešto vlastito jest u činu; čin pak vlastito ima usmjerenost k mogućnosti; prema tome se jednostavno nešto naziva bićem, prema čemu se ponajprije luči od onoga što je samo u mogućnosti. To je pak supstancijalni bitak svake pojedine stvari; stoga se po svojemu supstancijalnom bitku svaka pojedina stvar naziva jednostavno bićem. Po dodatnim pak činima kaže se da nešto jest u određenom pogledu, kao što biti bijel označava biti u određenom pogledu, naime biti bijel ne uklanja biti u mogućnosti jednostavno, budući da dolazi stvari koja već prethodno postoji u činu. No dobro izriče pojam savršenoga, što je poželjno, i dosljedno tome izriče pojam posljednjega. Stoga se ono što je na kraju savršeno naziva jednostavno dobrim. Ono pak što nema posljednje savršenstvo koje bi moralo imati, premda ima neko savršenstvo ukoliko je u činu, ne naziva se ipak jednostavno savršenim, niti jednostavno dobrim, nego u određenom pogledu. Tako se dakle prema prvom bitku, koji je supstancijalan, nešto naziva bićem jednostavno i dobrim u određenom pogledu, to jest ukoliko je biće; prema posljednjem pak činu nešto se naziva bićem u određenom pogledu, a dobrim jednostavno. Tako se dakle ono što kaže Boetije, da je „u stvarima jedno to što jesu dobra, a drugo to što jesu“, treba svesti na biti dobar i na biti jednostavno, jer prema prvom činu nešto je biće jednostavno; a prema posljednjemu, dobro jednostavno. Pa ipak je prema prvom činu na neki način dobro, a prema posljednjem činu na neki način biće.

Odgovor na 2. prigovor: za dobro se kaže po uobličenju, ukoliko se uzima dobro jednostavno, prema posljednjem činu.

Odgovor na 3. prigovor: i slično treba reći na treće, da se za dobro kaže prema više i manje, prema nadošlom činu; na primjer prema znanju ili kreposti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.