I, q. 47, a. 3
O jedinstvu svijeta
Prigovor 1. Čini se da ne postoji samo jedan svijet, nego više njih. Jer, kako Augustin kaže, u knjizi De octoginta tribus quaestionibus, neprikladno je reći da je Bog bez razloga stvorio stvari. Ali po onom razlogu po kojemu je stvorio jedan, mogao je stvoriti mnoge, budući da njegova moć nije ograničena na stvaranje jednoga svijeta, nego je beskonačna, kako je gore pokazano. Dakle, Bog je proizveo više svjetova.
Prigovor 2. Nadalje, narav čini ono što je bolje, a mnogo više Bog. Ali bolje bi bilo da postoji više svjetova negoli jedan, jer više dobrih stvari bolje je od manjega broja. Dakle, Bog je načinio više svjetova.
Prigovor 3. Nadalje, sve što ima oblik u tvari može se umnožiti prema broju, dok ostaje ista vrsta, jer umnažanje prema broju potječe od tvari. Ali svijet ima oblik u tvari, kao što naime kada kažem čovjek označujem oblik, a kada pak kažem ovaj čovjek označujem oblik u tvari; tako, kada se kaže svijet označuje se oblik, a kada se pak kaže ovaj svijet označuje se oblik u tvari. Dakle, ništa ne priječi da postoji više svjetova.
Naprotiv, kaže se u Iv 1: „Svijet po njemu posta“; gdje je u jednini spomenuo svijet, kao da postoji samo jedan svijet.
Odgovaram: sam red koji tako postoji u stvarima stvorenima od Boga očituje jedinstvo svijeta. Taj se naime svijet naziva jednim jedinstvom reda, prema tome kako se jedne stvari uređuju prema drugima. Što god je pak od Boga, ima red međusobno i prema samomu Bogu, kako je gore pokazano. Stoga je nužno da sve pripada jednomu svijetu. I zato su mogli postaviti više svjetova oni koji kao uzrok svijeta nisu postavili neku mudrost koja uređuje, nego slučaj; kao Demokrit, koji je rekao da je iz stjecaja atomâ načinjen ovaj svijet, i drugi beskonačni.
Odgovor na 1. prigovor: to je razlog zašto je svijet jedan, jer sve mora biti uređeno jednim redom, i k jednome. Zbog čega Aristotel, u XII. Metaphys., iz jedinstva reda koje postoji u stvarima zaključuje jedinstvo Boga koji upravlja. I Platon iz jedinstva uzora dokazuje jedinstvo svijeta, kao načinjena prema uzoru.
Odgovor na 2. prigovor: nijedan djelatnik ne namjerava tvarnu množinu kao cilj, jer tvarno mnoštvo nema određenu granicu, nego po sebi teži u beskonačnost; a beskonačno se protivi pojmu cilja. Kada se pak kaže da je više svjetova bolje negoli jedan, to se kaže prema tvarnome mnoštvu. Takvo pak bolje nije iz nakane Boga djelatnika, jer bi se s istim razlogom moglo reći da bi, kad bi načinio dva, bilo bolje da budu tri; i tako u beskonačnost.
Odgovor na 3. prigovor: svijet se sastoji od svoje čitave tvari. Nije naime moguće da postoji druga zemlja osim ove, jer bi se svaka zemlja naravno kretala k ovomu središtu, gdje god bila. A isti je razlog i glede drugih tijela koja su dijelovi svijeta.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.