Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 45, a. 8

Primješava li se djelo stvaranja u djelima naravi i volje

Prigovor 1. Čini se da se stvaranje primješava u djelima naravi i umijeća. U svakome se naime djelovanju naravi i umijeća proizvodi neki oblik. Ali ne proizvodi se iz nečega, budući da nema tvar kao dio sebe. Dakle, proizvodi se iz ničega. I tako je u svakome djelovanju naravi i umijeća stvaranje.

Prigovor 2. Nadalje, učinak nije moćniji od svojega uzroka. Ali u naravnim se stvarima ne nalazi nijedan djelatnik osim akcidentalnoga oblika, koji je radni ili trpni oblik. Ne proizvodi se dakle djelovanjem naravi bitni oblik. Preostaje dakle da biva stvaranjem.

Prigovor 3. Nadalje, narav čini sebi slično. Ali neka se bića nalaze u naravi rođena ne od nekoga sebi sličnoga, kako je očito u životinjama rođenima truljenjem. Dakle, njihov oblik nije od naravi, nego od stvaranja. A isti je razlog i glede drugih.

Prigovor 4. Nadalje, ono što se ne stvara, nije stvorenje. Ako se dakle onome što je od naravi ne pridružuje stvaranje, slijedi da ono što je od naravi nisu stvorenja. Što je krivovjerno.

Naprotiv, Augustin, Super Gen. ad litt., razlikuje djelo rasplođivanja, koje je djelo naravi, od djela stvaranja.

Odgovaram: ta se dvojba unosi zbog oblikâ. Za koje su neki postavili da ne počinju djelovanjem naravi, nego da su prije postojali u tvari, postavljajući pritajenost oblikâ. I to im se dogodilo iz nepoznavanja tvari, jer nisu znali razlikovati mogućnost i čin; budući naime da oblici prethodno postoje u tvari u mogućnosti, postavili su da oni jednostavno prethodno postoje. Drugi su pak postavili da se oblici daju ili uzrokuju od odijeljenoga djelatnika, na način stvaranja. I prema ovome, svakomu se djelovanju naravi pridružuje stvaranje. Ali to im se dogodilo iz nepoznavanja oblika. Nisu naime razmatrali da naravni oblik tijela nije subsistentan, nego ono po čemu nešto jest, i zato, budući da nastajati i biti stvoren ne pristoji vlastito osim subsistentnoj stvari, kako je gore rečeno, oblicima ne pripada nastajati niti biti stvoreni, nego biti sustvoreni. Ono pak što vlastito biva od naravnoga djelatnika jest složeno biće, koje nastaje iz tvari. Stoga se u djelima naravi ne primješava stvaranje, nego se pretpostavlja djelovanju naravi.

Odgovor na 1. prigovor: oblici počinju biti u činu time što su složena bića načinjena, ne tako da bi oni sami nastajali po sebi, nego samo po akcidentu.

Odgovor na 2. prigovor: djelatne kakvoće u naravi djeluju u snazi bitnih oblika. I zato naravni djelatnik ne samo da proizvodi sebi slično prema kakvoći, nego prema vrsti.

Odgovor na 3. prigovor: za rađanje nesavršenih životinja dostatan je sveopći djelatnik, a to je nebeska snaga, kojoj se suobličuju ne prema vrsti, nego prema određenoj analogiji; niti treba reći da se njihovi oblici stvaraju od odijeljenoga djelatnika. Za rađanje pak savršenih životinja nije dostatan sveopći djelatnik, nego se zahtijeva vlastiti djelatnik, koji je jednoznačni roditelj.

Odgovor na 4. prigovor: djelovanje naravi nije doli iz pretpostavke stvorenih počela, i tako se ono što po naravi nastaje naziva stvorenjima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.