Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 43, a. 1

Pristoji li kojoj božanskoj osobi biti poslana

Prigovor 1. Čini se da božanskoj osobi ne pristoji biti poslana. Poslani je naime manji od onoga koji šalje. Ali jedna božanska osoba nije manja od druge. Dakle, jedna osoba ne biva poslana od druge.

Prigovor 2. Nadalje, sve što se šalje, odvaja se od onoga koji šalje, stoga Jeronim kaže, o Ezekielu: „ono što je spojeno, i u jednomu tijelu povezano, ne može se poslati“. Ali u božanskim osobama ništa nije odvojivo, kako Hilarije kaže. Dakle, jedna osoba ne biva poslana od druge.

Prigovor 3. Nadalje, tko god se šalje, iz nekoga mjesta odlazi, i u neko mjesto iznova ide. To pak božanskoj osobi ne pristoji, budući da je posvuda. Dakle, božanskoj osobi ne pristoji biti poslana.

Naprotiv, kaže se u Iv 8: „nisam ja sam, nego ja i onaj koji me posla, Otac“.

Odgovaram: u pojmu se poslanja dvoje označuje, od čega je jedno odnos poslanoga prema onome od koga se šalje; a drugo je odnos poslanoga prema cilju kamo se šalje. Time pak što se netko šalje, pokazuje se određeno proizlaženje poslanoga od onoga koji šalje; ili po zapovijedi, kao što gospodar šalje slugu; ili po savjetu, kao kad bi se za savjetnika reklo da šalje kralja u ratovanje; ili po podrijetlu, kao kad bi se reklo da stablo izbacuje cvijet. Pokazuje se također odnos prema cilju kamo se šalje, da ondje na neki način počne biti; ili zato što prije uopće nije bio ondje kamo se šalje; ili zato što ondje počinje na neki način biti, kako prije nije bio. Poslanje dakle može pristojati božanskoj osobi, prema tome kako s jedne strane označuje proizlaženje podrijetla od onoga koji šalje; a prema tome kako s druge strane označuje novi način postojanja u nekome. Kao što se za Sina kaže da je poslan od Oca na svijet, prema tome što je počeo biti na svijetu vidljivo po preuzetome tijelu, a ipak je prije bio na svijetu, kako se kaže u Iv 1.

Odgovor na 1. prigovor: poslanje označuje umanjenje u onome koji se šalje, prema tome kako označuje proizlaženje od počela koje šalje ili po zapovijedi, ili po savjetu, jer je onaj koji zapovijeda veći, a onaj koji savjetuje mudriji je. Ali u božanskome ne označuje doli proizlaženje podrijetla; koje je prema jednakosti, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: ono što se tako šalje da počinje biti gdje prije nipošto nije bilo, svojim se poslanjem mjesno kreće, stoga se mora mjestom odvojiti od onoga koji šalje. Ali to se ne događa u poslanju božanske osobe, jer božanska poslana osoba, kao što ne počinje biti gdje prije nije bila, tako i ne prestaje biti gdje je bila. Stoga je takvo poslanje bez odvajanja; nego ima samo razlikovanje podrijetla.

Odgovor na 3. prigovor: taj prigovor polazi od poslanja koje biva po mjesnome gibanju; kojemu nema mjesta u božanskome.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.