Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 41, a. 1

Treba li pojmovne čine pripisati osobama

Prigovor 1. Čini se da pojmovne čine ne treba pripisati osobama. Kaže naime Boetije, u knjizi De Trin., da se „svi rodovi, kada ih tko preokrene u božansko pridijevanje, mijenjaju u božansku supstanciju, osim odnosnih“. Ali djelovanje je jedan od deset rodova. Ako se dakle neko djelovanje pripisuje Bogu, pripadat će njegovoj biti, a ne pojmu.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže, u V. De Trin., da se sve što se o Bogu izriče, ili izriče prema supstanciji, ili prema odnosu. Ali ono što pripada supstanciji označuje se bitnim svojstvima, a ono pak što odnosu, imenima osoba i imenima svojstava. Ne treba dakle, osim ovih, osobama pripisivati pojmovne čine.

Prigovor 3. Nadalje, vlastitost je djelovanja da iz sebe unosi trpnju. Ali u božanskome ne postavljamo trpnje. Dakle, ni pojmovne čine ne treba ondje postaviti.

Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De fide ad Petrum: „vlastito je Ocu što je rodio Sina“. Ali rađanje je određeni čin. Dakle, valja postaviti pojmovne čine u božanskome.

Odgovaram: u božanskim osobama pazi se na razlikovanje prema podrijetlu. Podrijetlo se pak ne može prikladno označiti osim po nekim činima. Radi označavanja dakle reda podrijetla u božanskim osobama, bilo je nužno pripisati osobama pojmovne čine.

Odgovor na 1. prigovor: svako se podrijetlo označuje nekim činom. Može se pak dvostruki red podrijetla pripisati Bogu. Jedan doduše prema tome kako stvorenje iz njega napreduje, i to je zajedničko trima osobama. I zato djelovanja koja se pripisuju Bogu radi označavanja proizlaženja stvorenja od njega pripadaju biti. Drugi pak red podrijetla u božanskome pazi se prema proizlaženju osobe od osobe. Stoga se čini koji označuju red ovoga podrijetla nazivaju pojmovnima, jer su pojmovi osoba međusobni odnosi osoba, kako je očito iz rečenoga.

Odgovor na 2. prigovor: pojmovni se čini samo prema načinu označavanja razlikuju od odnosa osoba; a po stvari su posve isto. Stoga Učitelj kaže, u I. Sent., dist. XXVI, da se rađanje i rođenje drugim imenima nazivaju očinstvo i sinovstvo. Radi bjelodanosti ovoga, valja pripaziti da smo podrijetlo nečega od drugoga mogli najprije naslutiti iz gibanja, jer da se neka stvar sa svojega stanja uklanja po gibanju, bilo je očito da se to događa od nekoga uzroka. I zato djelovanje, prema prvotnomu nametanju imena, označuje podrijetlo gibanja, naime kao što se gibanje, ukoliko je u pokretanome od nekoga, naziva trpnja; tako se podrijetlo samoga gibanja, prema tome kako započinje od drugoga i svršava u onome što se kreće, naziva djelovanje. Ako se dakle ukloni gibanje, djelovanje ne označuje ništa drugo doli red podrijetla, prema tome kako od nekoga uzroka ili počela proizlazi u ono što jest od počela. Stoga, budući da u božanskome nema gibanja, osobno djelovanje onoga koji proizvodi osobu nije ništa drugo doli odnos počela prema osobi koja je od počela. Koji su pak odnosi sami odnosi ili pojmovi. Budući da ipak o božanskim i razumljivim stvarima ne možemo govoriti osim prema načinu osjetnih stvari, od kojih primamo spoznaju; i u kojima su djelovanja i trpnje, ukoliko uključuju gibanje, različiti od odnosa koji iz djelovanja i trpnja slijede, trebalo je zasebno označiti odnose osoba na način čina, a zasebno na način odnosâ. I tako je očito da su isto prema stvarnosti, ali se razlikuju samo prema načinu označavanja.

Odgovor na 3. prigovor: djelovanje, prema tome kako označuje podrijetlo gibanja, unosi iz sebe trpnju, no tako se ne postavlja djelovanje u božanskim osobama. Stoga se ondje ne postavljaju trpnje, osim samo gramatički govoreći, s obzirom na način označavanja; kao što Ocu pripisujemo rađati, a Sinu biti rođen.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.