Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 39, a. 1

Je li bit u božanskome isto što i osoba

Prigovor 1. Čini se da u božanskome bit nije isto što i osoba. U čemu god naime jest bit isto što i osoba ili podmet, potrebno je da bude samo jedan podmet jedne naravi, kako je očito u svim odijeljenim supstancijama, jer se od onih stvari koje su isto u zbilji jedno ne može umnožiti a da se ne umnoži i drugo. Ali u božanskome je jedna bit i tri osobe, kako je očito iz gore rečenoga. Dakle, bit nije isto što i osoba.

Prigovor 2. Nadalje, tvrdnja i nijekanje ne potvrđuju se u isti mah i istodobno o istome. Ali tvrdnja i nijekanje potvrđuju se o biti i osobi, jer je osoba različita, dok bit nije različita. Dakle, osoba i bit nisu isto.

Prigovor 3. Nadalje, ništa nije podložno samome sebi. Ali osoba je podložna biti, stoga se naziva podmet ili hipostaza. Dakle, osoba nije isto što i bit.

Naprotiv, Augustin kaže, u VII. De Trin.: „kada kažemo osobu Očevu, ne kažemo ništa drugo doli supstanciju Očevu“.

Odgovaram: onima koji razmatraju božansku jednostavnost, ovo pitanje bjelodano nosi istinu. Pokazano je naime gore da božanska jednostavnost zahtijeva to da u Bogu bude isto bit i podmet; što u razumskim supstancijama nije ništa drugo doli osoba. Ali čini se da poteškoću unosi to što, kada se umnože božanske osobe, bit zadržava jedinstvo. I jer, kako Boetije kaže, odnos umnaža trojstvo osoba, neki su postavili da se na ovaj način u božanskome razlikuju bit i osoba, na koji su i za odnose govorili da su pridodani, razmatrajući u odnosima samo to da su prema drugome, a ne to da su stvarnost. Ali, kao što je gore pokazano, kao što se odnosi u stvorenim stvarima nalaze akcidentalno, tako su u Bogu sama božanska bit. Iz čega slijedi da u Bogu bit nije drugo doli osoba prema stvarnosti; a ipak da se osobe stvarno međusobno razlikuju. Osoba naime, kako je gore rečeno, označuje odnos, ukoliko je subsistentan u božanskoj naravi. Odnos pak, uspoređen s biti, ne razlikuje se stvarnošću, nego samo razumom, a uspoređen s oprečnim odnosom, ima, po snazi opreke, stvarno razlikovanje. I tako ostaje jedna bit, i tri osobe.

Odgovor na 1. prigovor: u stvorenjima ne može biti razlikovanje podmeta po odnosima, nego je potrebno da bude po bitnim počelima, jer odnosi u stvorenjima nisu subsistentni. U božanskome pak odnosi su subsistentni, i zato, ukoliko imaju međusobnu opreku, mogu razlikovati podmete. A ipak se ne razlikuje bit, jer se sami odnosi međusobno ne razlikuju ukoliko su stvarno isto s biti.

Odgovor na 2. prigovor: ukoliko se bit i osoba u božanskome razlikuju prema pojmu razuma, slijedi da se nešto može potvrditi o jednome, što se niječe o drugome, i dosljedno tome da, ako se pretpostavi jedno, ne pretpostavlja se drugo.

Odgovor na 3. prigovor: božanskim stvarima pridajemo imena prema načinu stvorenih stvari, kako je gore rečeno. I jer se naravi stvorenih stvari individu Patentiraju po tvari, koja je podložna naravi vrste, odatle potječe to da se pojedinačni predmeti nazivaju subjekti, ili podmeti, ili hipostaze. I zbog toga se također božanske osobe nazivaju podmeti ili hipostaze, ne zato što bi ondje bilo kakvo podmetanje ili podložnost prema stvarnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.