Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 36, a. 3

Proizlazi li od Oca po Sinu

Prigovor 1. Čini se da Duh Sveti ne proizlazi od Oca po Sinu. Što naime proizlazi od nekoga po nekomu, ne proizlazi od njega neposredno. Ako dakle Duh Sveti proizlazi od Oca po Sinu, ne proizlazi od Oca neposredno. Što se čini neprikladnim.

Prigovor 2. Nadalje, ako Duh Sveti proizlazi od Oca po Sinu, ne proizlazi od Sina osim zbog Oca. No zbog čega je svaka stvar, to je i više. Dakle, više proizlazi od Oca nego od Sina.

Prigovor 3. Nadalje, Sin ima bitak po rođenju. Ako je dakle Duh Sveti od Oca po Sinu, slijedi da se prije rađa Sin, a poslije proizlazi Duh Sveti. I tako proizlaženje Duha Svetoga nije vječno. Što je krivovjerno.

Prigovor 4. Nadalje, kada se za nekoga kaže da po nekomu djeluje, može se reći obrnuto; kao što naime kažemo da kralj djeluje po namjesniku, tako se može reći da namjesnik djeluje po kralju. No nipošto ne kažemo da Sin izdiše Duha Svetoga po Ocu. Dakle, nipošto se ne može reći da Otac izdiše Duha Svetoga po Sinu.

Naprotiv, Hilarije veli u knjizi De Trin.: „Očuvaj ovu, molim, pobožnost moje vjere, da uvijek posjedujem Oca, naime tebe; i Sina tvojega zajedno s tobom častim; i Duha tvojega Svetoga, koji je po jedinorođencu tvojemu, zaslužim“.

Odgovaram: u svim govorima u kojima se kaže da netko djeluje po nekomu, ovaj prijedlog „po“ označuje u uzročnomu stanovit uzrok ili počelo toga čina. No budući da je djelovanje posredno između djelatnika i učinjenoga, katkada je to uzročno čemu se pridodaje ovaj prijedlog „po“ uzrok djelovanja prema tome kako izlazi iz djelatnika. I tada je djelatniku uzrok da djeluje; bilo da je svršni uzrok, bilo formalni, bilo djelatni ili pokretački; svršni doduše, kao ako kažemo da obrtnik djeluje po pohlepi za dobitkom; formalni pak, kao ako kažemo da djeluje po svojemu umijeću; pokretački pak, ako kažemo da djeluje po zapovijedi drugoga. Katkada je pak uzročna riječ kojoj se pridodaje ovaj prijedlog „po“ uzrok djelovanja prema tome kako završava u učinjenome; kao kada kažemo: obrtnik djeluje po čekiću. Ne označuje se naime da je čekić uzrok obrtniku da djeluje, nego da je uzrok izrađevini da od obrtnika proizlazi; i da to samo ima od obrtnika. I to je ono što neki kažu, da ovaj prijedlog „po“ katkada označuje autoritet u uspravnom padežu, kao kada se kaže: kralj djeluje po namjesniku; a katkada u kosom, kao kada se kaže: namjesnik djeluje po kralju. Budući dakle da Sin ima od Oca to da od njega proizlazi Duh Sveti, može se reći da Otac po Sinu izdiše Duha Svetoga; ili da Duh Sveti proizlazi od Oca po Sinu, što je isto.

Odgovor na 1. prigovor: u svakom djelovanju valja razmotriti dvoje, naime podmet koji djeluje i snagu kojom djeluje; kao što oganj grije toplinom. Ako se dakle u Ocu i Sinu razmotri snaga kojom izdišu Duha Svetoga, ne pada ondje nikakvo posredništvo, jer ta je snaga jedna te ista. Ako se pak razmotre same osobe koje izdišu, tako, budući da Duh Sveti zajednički proizlazi od Oca i Sina, nalazi se da Duh Sveti neposredno proizlazi od Oca, ukoliko je od njega; i posredno, ukoliko je od Sina. I tako se kaže da proizlazi od Oca po Sinu. Kao što je i Abel proizišao neposredno od Adama, ukoliko je Adam bio njegov otac; i posredno, ukoliko je Eva bila njegova majka, koja je proizišla od Adama; premda se ovaj primjer tvarnoga proizlaženja čini neprikladnim za označivanje netvarnoga proizlaženja božanskih osoba.

Odgovor na 2. prigovor: ako bi Sin primao od Oca brojčano drugu snagu za izdisanje Duha Svetoga, slijedilo bi da bi bio kao drugi i oruđni uzrok, i tako bi više proizlazio od Oca nego od Sina. No jedna je te ista brojčana izdisateljska snaga u Ocu i Sinu, i stoga jednako proizlazi od obojice. Premda se katkada kaže da prvenstveno ili u vlastitom smislu proizlazi od Oca, zbog toga što Sin ima tu snagu od Oca.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je rođenje Sina suvječno roditelju, stoga Otac nije postojao prije nego što je rodio Sina; tako je proizlaženje Duha Svetoga suvječno svojemu počelu. Stoga Sin nije prije bio rođen nego što bi Duh Sveti proizlazio, nego je oboje vječno.

Odgovor na 4. prigovor: kada se za nekoga kaže da djeluje po nečemu, ne prihvaća se uvijek obrat; ne kažemo naime da čekić djeluje po kovaču. Kažemo pak da namjesnik djeluje po kralju, jer namjesniku pripada djelovati, budući da je gospodar svojega čina. Čekiću pak ne pripada djelovati, nego samo biti pokretan, stoga se ne označuje osim kao oruđe. Za namjesnika se pak kaže da djeluje po kralju, premda ovaj prijedlog „po“ označuje posrednika, zato što, koliko je podmet raniji u djelovanju, toliko je njegova snaga neposrednija učinku, jer snaga prvoga uzroka spaja drugi uzrok s njegovim učinkom; stoga se i prva počela nazivaju neposrednima u dokaznim znanostima. Tako se dakle, ukoliko je namjesnik posredan prema redu podmeta koji djeluju, kaže da kralj djeluje po namjesniku; no prema redu snagâ kaže se da namjesnik djeluje po kralju, jer kraljeva snaga čini da djelovanje namjesnikovo postigne učinak. Red se pak ne promatra između Oca i Sina s obzirom na snagu; nego samo s obzirom na podmete. I stoga se kaže da Otac izdiše po Sinu, a ne obrnuto.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.