Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 36, a. 4

Jesu li Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga

Prigovor 1. Čini se da Otac i Sin nisu jedno počelo Duha Svetoga. Jer ne čini se da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina ukoliko su jedno: niti u naravi, jer bi tako Duh Sveti također proizlazio od samoga sebe, koji je jedno s njima u naravi; niti također ukoliko su jedno u nekom svojstvu, jer jedno svojstvo ne može pripadati dvama podmetima, kako se čini. Dakle, Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina kao što su mnogi. Nisu dakle Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga.

Prigovor 2. Nadalje, kada se kaže: Otac i Sin jesu jedno počelo Duha Svetoga, ne može se ondje označiti osobno jedinstvo, jer bi tako Otac i Sin bili jedna osoba. Niti također jedinstvo svojstva, jer ako su zbog jednoga svojstva Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga, jednakim razlogom, zbog dvaju svojstava čini se da je Otac dva počela Sina i Duha Svetoga; što je neprikladno. Nisu dakle Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga.

Prigovor 3. Nadalje, Sin se ne slaže više s Ocem nego Duh Sveti. No Duh Sveti i Otac nisu jedno počelo s obzirom na neku božansku osobu. Dakle, niti Otac i Sin.

Prigovor 4. Nadalje, ako su Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga: ili jedno koje je Otac; ili jedno koje nije Otac. No nijedno se ne može dati; jer ako jedno koje je Otac, slijedi da je Sin Otac; ako jedno koje nije Otac, slijedi da Otac nije Otac. Ne treba dakle reći da su Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga.

Prigovor 5. Nadalje, ako su Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga, čini se da obrnuto valja reći da jedno počelo Duha Svetoga jesu Otac i Sin. No ovo se čini neistinitim, jer to što kažem „počelo“ mora stajati ili za osobu Oca, ili za osobu Sina; a na oba je načina neistinito. Dakle, i ovo je neistinito: Otac i Sin jesu jedno počelo Duha Svetoga.

Prigovor 6. Nadalje, jedno u supstanciji čini isto. Ako su dakle Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga, slijedi da su isto počelo. No to mnogi niječu. Dakle, ne treba dopustiti da su Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga.

Prigovor 7. Nadalje, za Oca i Sina i Duha Svetoga, jer su jedno počelo stvorenja, kaže se da su jedan stvoritelj. No Otac i Sin nisu jedan izdisatelj, nego dva izdisatelja, kako mnogi govore. Što se također slaže s riječima Hilarija, koji veli u II. De Trin. da valja ispovijedati Duha Svetoga od Oca i Sina začetnikâ [auctoribus]. Dakle, Otac i Sin nisu jedno počelo Duha Svetoga.

Naprotiv, Augustin veli u V. De Trin. da Otac i Sin nisu dva počela, nego jedno počelo Duha Svetoga.

Odgovaram: Otac i Sin u svemu su jedno u čemu između njih ne pravi razliku opreka odnosa. Stoga, budući da se u tome što je biti počelo Duha Svetoga ne opiru odnosivo, slijedi da su Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga. Neki ipak kažu da je ova tvrdnja neprava: Otac i Sin jesu jedno počelo Duha Svetoga. Jer budući da ovo ime počelo, u jednini uzeto, ne označuje osobu, nego svojstvo, vele da se uzima pridjevski; a jer se pridjev ne određuje pridjevom, ne može se prikladno reći da su Otac i Sin jedno počelo Duha Svetoga, osim ako se „jedno“ razumije kao priložno stavljeno, da smisao bude: jesu jedno počelo, to jest na jedan način. No sličnim bi se razlogom moglo reći da je Otac dva počela Sina i Duha Svetoga, to jest na dva načina. Valja dakle reći da, premda ovo ime počelo označuje svojstvo, ipak ga označuje po načinu imenice, kao ovo ime otac ili sin također u stvorenim stvarima. Stoga broj prima od označenoga oblika, kao i druge imenice. Kao što su dakle Otac i Sin jedan Bog, zbog jedinstva oblika označenoga ovim imenom Bog; tako su jedno počelo Duha Svetoga, zbog jedinstva svojstva označenoga u ovome imenu počelo.

Odgovor na 1. prigovor: ako se pazi na izdisateljsku snagu, Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina ukoliko su jedno u izdisateljskoj snazi, koja na neki način označuje narav sa svojstvom, kako će se niže reći. Niti je neprikladno da jedno svojstvo bude u dva podmeta čija je jedna narav. Ako se pak promatraju podmeti izdisanja, tako Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina kao što su mnogi; proizlazi naime od njih kao sjedinjujuća ljubav dvojice.

Odgovor na 2. prigovor: kada se kaže: Otac i Sin jesu jedno počelo Duha Svetoga, označuje se jedno svojstvo, koje je oblik označen imenom. Ipak ne slijedi da bi se zbog više svojstava Otac mogao nazvati više počela, jer bi se uključivala množina podmeta.

Odgovor na 3. prigovor: prema odnosnim svojstvima ne promatra se u božanstvu sličnost ili nesličnost, nego prema biti. Stoga, kao što Otac nije sličniji sebi nego Sinu, tako ni Sin nije sličniji Ocu nego Duhu Svetomu.

Odgovor na 4. prigovor: to dvoje, naime: Otac i Sin jesu jedno počelo koje je Otac, ili: jedno počelo koje nije Otac, nisu proturječno oprečni. Stoga nije nužno dati jedno od njih. Kada naime kažemo: Otac i Sin jesu jedno počelo, to što kažem „počelo“ nema određenu supoziciju, štoviše neodređenu [confusam] za dvije osobe ujedno. Stoga je u izvođenju logička pogrješka govornoga lika [fallacia figurae dictionis], od neodređene supozicije k određenoj.

Odgovor na 5. prigovor: i ova je istinita: jedno počelo Duha Svetoga jesu Otac i Sin. Jer to što kažem „počelo“ ne stoji za jednu osobu samo, nego nerazlučeno za dvije, kako je rečeno.

Odgovor na 6. prigovor: prikladno se može reći da su Otac i Sin isto počelo, prema tome što riječ „počelo“ stoji neodređeno i nerazlučeno za dvije osobe ujedno.

Odgovor na 7. prigovor: neki kažu da su Otac i Sin, premda su jedno počelo Duha Svetoga, ipak dva izdisatelja, zbog razlikovanja podmeta, kao što su i dvojica koja izdišu, jer se čini odnose na podmete. Niti je isti razlog za ovo ime stvoritelj. Zato što Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina ukoliko su dvije razlučene osobe, kako je rečeno; stvorenje pak ne proizlazi od triju osoba ukoliko su razlučene osobe, nego ukoliko su jedno u biti. No čini se da je bolje reći da, budući da je „izdišući“ pridjev, a „izdisatelj“ imenica, možemo reći da su Otac i Sin dvojica koja izdišu, zbog množine podmeta; ali ne dva izdisatelja, zbog jednoga izdisanja. Jer pridjevna imena imaju broj prema podmetima, a imenička sama od sebe, prema označenom obliku. To pak što Hilarije veli, da je Duh Sveti od Oca i Sina začetnikâ, valja protumačiti da se stavlja imenica umjesto pridjeva.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.