I, q. 32, a. 3
O broju svojstava
Prigovor 1. Čini se da nema pet svojstava [notiones]. Vlastita su naime svojstva osoba odnosi kojima se razlikuju. No odnosi u božanstvu jesu samo četiri, kako je gore rečeno. Dakle, i svojstava je samo četiri.
Prigovor 2. Nadalje, zbog toga što je u božanstvu jedna bit, Bog se naziva jedan; zbog toga pak što su tri osobe, Bog se naziva trojan. Ako je dakle u božanstvu pet svojstava, nazivat će se petoran, što je neprikladno.
Prigovor 3. Nadalje, ako uz postojanje triju osoba u božanstvu ima pet svojstava, potrebno je da u nekoj od osoba budu neka dva ili više svojstava; kao što se u osobi Oca postavlja nerođenost [innascibilitas], očinstvo i zajedničko istjecanje duha [communis spiratio]. Ta se tri svojstva dakle ili razlikuju po stvari, ili ne. Ako se razlikuju po stvari, slijedi da je osoba Oca sastavljena iz više stvari. Ako se pak razlikuju samo po razumu, slijedi da se jedno od njih može izricati o drugome, tako da kažemo da je, kao što je božanska dobrota njegova mudrost zbog nerazličitosti stvari, tako zajedničko istjecanje duha očinstvo, što se ne dopušta. Dakle, nema pet svojstava.
Naprotiv, čini se da ih je više. Jer kao što Otac nije ni od koga, i prema tome se uzima svojstvo koje se naziva nerođenost, tako od Duha Svetoga nema druge osobe. I prema tome trebat će uzeti šesto svojstvo.
Naprotiv, nadalje, kao što je Ocu i Sinu zajedničko to što od njih proizlazi Duh Sveti, tako je zajedničko Sinu i Duhu Svetomu to što proizlaze od Oca. Dakle, kao što se jedno svojstvo postavlja zajedničko Ocu i Sinu, tako se mora postaviti jedno svojstvo zajedničko Sinu i Duhu Svetomu.
Odgovaram: svojstvom [notio] se naziva ono što je vlastiti razlog spoznavanja božanske osobe. Božanske se pak osobe umnažaju prema podrijetlu. A na podrijetlo spada od koga je drugi, i tko je od drugoga; i prema ta dva načina može osoba postati poznata. Osoba dakle Oca ne može postati poznata po tome što bi bila od drugoga, nego po tome što nije ni od koga, i tako je s te strane njezino svojstvo nerođenost. No ukoliko je tko od njega, postaje poznat dvostruko. Jer ukoliko je Sin od njega, postaje poznat svojstvom očinstva; ukoliko je pak Duh Sveti od njega, postaje poznat svojstvom zajedničkoga istjecanja duha. Sin pak može postati poznat po tome što je od drugoga rađanjem, i tako postaje poznat po sinovstvu. I po tome što je drugi od njega, naime Duh Sveti, i po tome postaje poznat na isti način kao i Otac, naime zajedničkim istjecanjem duha. Duh Sveti pak može postati poznat po tome što je od drugoga ili od drugih, i tako postaje poznat proizlaženjem. Ne pak po tome što bi drugi bio od njega, jer nijedna božanska osoba ne proizlazi od njega. Pet je dakle svojstava u božanstvu, naime nerođenost, očinstvo, sinovstvo, zajedničko istjecanje duha i proizlaženje. Od ovih su pak samo četiri odnosi, jer nerođenost nije odnos osim po svođenju, kako će se niže reći. Samo su pak četiri osobita svojstva [proprietates], jer zajedničko istjecanje duha nije osobito svojstvo, budući da pripada dvjema osobama. Tri su pak osobna svojstva, to jest koja konstituiraju osobe, naime očinstvo, sinovstvo i proizlaženje; jer zajedničko istjecanje duha i nerođenost nazivaju se svojstvima osoba, ali ne osobnim, kako će niže biti bjelodanije.
Odgovor na 1. prigovor: osim četiriju odnosa potrebno je postaviti drugo svojstvo, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: bit se u božanstvu označuje kao neka stvar; i slično se osobe označuju kao neke stvari; no svojstva se označuju kao razlozi koji daju spoznati osobe. I stoga, premda se Bog naziva jedan zbog jedinstva biti, i trojan zbog Trojstva osoba; ipak se ne naziva petoran zbog pet svojstava.
Odgovor na 3. prigovor: budući da samo odnosna opreka stvara stvarnu množinu u božanstvu, više svojstava jedne osobe, budući da se međusobno ne opiru odnosivo, ne razlikuju se stvarno. Niti se ipak izriču jedno o drugome, jer se označuju kao različiti razlozi osoba. Kao što također ne kažemo da je atribut moći atribut znanja, premda kažemo da je znanje moć.
Odgovor na 4. prigovor: budući da osoba uključuje dostojanstvo, kako je gore rečeno, ne može se uzeti neko svojstvo Duha Svetoga iz toga što nijedna osoba nije od njega. To naime ne pripada njegovu dostojanstvu; kao što autoritetu Oca pripada to što nije ni od koga.
Odgovor na 5. prigovor: Sin i Duh Sveti ne slažu se u jednom posebnom načinu postojanja od Oca; kao što se Otac i Sin slažu u jednom posebnom načinu proizvođenja Duha Svetoga. No ono što je počelo spoznavanja mora biti nešto posebno. I stoga nije slično.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.