Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 30, a. 3

Što označuju brojni izrazi u božanstvu

Prigovor 1. Čini se da brojni izrazi postavljaju nešto u božanstvu. Božansko je naime jedinstvo njegova bit. No svaki je broj ponovljeno jedinstvo. Dakle, svaki brojni izraz u božanstvu označuje bit. Dakle, postavlja nešto u Bogu.

Prigovor 2. Nadalje, što god se izriče o Bogu i stvorenjima, uzvišenije pristoji Bogu nego stvorenjima. No brojni izrazi u stvorenjima postavljaju nešto. Dakle, mnogo više u Bogu.

Prigovor 3. Nadalje, ako brojni izrazi ne postavljaju ništa u božanstvu, nego se uvode samo radi uklanjanja, tako da se množinom uklanja jedinstvo, a jedinstvom množina; slijedi da je kružno tumačenje u razlogu, koje zbunjuje razum i ništa ne čini sigurnim; što je neprikladno. Preostaje dakle da brojni izrazi nešto postavljaju u božanstvu.

Naprotiv, Hilarije veli u IV. De Trin.: „Ispovijedanje zajedništva uklonilo je shvaćanje jedincatosti i osamljenosti“, a to je ispovijedanje množine. I Ambrozije veli u knjizi De fide: „Kada kažemo jednoga Boga, jedinstvo isključuje množinu bogova, ne postavljamo količinu u Bogu“. Iz čega se čini da su takva imena uvedena u božanstvu radi uklanjanja, a ne radi postavljanja nečega.

Odgovaram: Učitelj u Sentencijama postavlja da brojni izrazi ne postavljaju ništa u božanstvu, nego samo uklanjaju. Drugi pak tvrde suprotno. Radi razgovijetnosti dakle ovoga valja razmotriti da svaka množina slijedi neko dijeljenje. No dvostruko je dijeljenje. Jedno tvarno, koje biva prema dijeljenju neprekinutoga, i njega slijedi broj koji je vrsta količine. Stoga takva broja nema doli u tvarnim stvarima koje imaju količinu. Drugo je oblikovno dijeljenje, koje biva po oprečnim ili različitim oblicima, i to dijeljenje slijedi mnoštvo koje nije u nekom rodu, nego spada u transcendentale, prema kojima se biće dijeli na jedno i na mnoga. I samo se takvo mnoštvo može naći u netvarnim stvarima. Neki dakle, ne razmatrajući doli mnoštvo koje je vrsta diskretne količine, jer su vidjeli da diskretna količina nema mjesta u božanstvu, postaviše da brojni izrazi ne postavljaju ništa u Bogu, nego samo uklanjaju. Drugi pak, razmatrajući isto to mnoštvo, rekoše da se, kao što se znanje postavlja u Bogu prema vlastitom pojmu znanja, ali ne prema pojmu svojega roda, jer u Bogu nema nikakve kakvoće; tako broj u Bogu postavlja prema vlastitom pojmu broja, ali ne prema pojmu svojega roda, a to je količina. Mi pak kažemo da se brojni izrazi, prema tome kako dolaze u božansko priricanje, ne uzimaju od broja koji je vrsta količine; jer se tako o Bogu ne bi izricali osim metaforički, kao i druga svojstva tjelesnih stvari, kao širina, duljina i slično; nego se uzimaju od mnoštva ukoliko je transcendentalno. Mnoštvo pak tako uzeto na taj se način odnosi prema mnogima o kojima se izriče kao što se jedno koje je istovrijedno s bićem odnosi prema biću. Takvo jedno pak, kako je gore rečeno kad se raspravljalo o Božjem jedinstvu, ne dodaje ništa povrh bića osim samo negaciju podjele; jedno naime označuje nepodijeljeno biće. I stoga o čemu god se reklo jedno, označuje se ta nepodijeljena stvar; kao što jedno rečeno o čovjeku označuje nepodijeljenu narav ili supstanciju čovjeka. I po istom razlogu, kada se kažu mnoge stvari, tako uzeto mnoštvo označuje te stvari s nepodijeljenošću s obzirom na svaku pojedinu od njih. No broj koji je vrsta količine postavlja stanovit akcident dodan povrh bića, i slično jedno koje je počelo broja. Brojni dakle izrazi označuju u božanstvu ono o čemu se izriču, i povrh toga ne dodaju ništa osim negaciju, kako je rečeno; i s obzirom na to istinu je rekao Učitelj u Sentencijama. Tako, kada kažemo: bit je jedna, „jedna“ označuje nepodijeljenu bit; kada kažemo: osoba je jedna, označuje nepodijeljenu osobu; kada kažemo: osobe su mnoge, označuju se te osobe i nepodijeljenost s obzirom na svaku pojedinu od njih; jer naravi je mnoštva svojstveno da se sastoji od jedinica.

Odgovor na 1. prigovor: jedno, budući da spada u transcendentale, općenitije je nego supstancija i nego odnos, a slično i mnoštvo. Stoga može stajati u božanstvu i za supstanciju i za odnos, prema tome kako pristoji onima kojima se pridodaje. Pa ipak se takvim imenima povrh biti ili odnosa dodaje, iz njihova vlastitoga značenja, stanovita negacija podjele, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: mnoštvo koje postavlja nešto u stvorenim stvarima jest vrsta količine; što se ne prenosi u božansko priricanje; nego samo transcendentalno mnoštvo, koje ne dodaje povrh onoga o čemu se izriče doli nepodijeljenost s obzirom na pojedinačno. I takvo se mnoštvo izriče o Bogu.

Odgovor na 3. prigovor: jedno ne uklanja mnoštvo, nego podjelu, koja je po pojmu ranija nego jedno ili mnoštvo. Mnoštvo pak ne uklanja jedinstvo, nego uklanja podjelu s obzirom na svako pojedino od onoga od čega se sastoji mnoštvo. I to je gore izloženo kad se raspravljalo o božanskom jedinstvu. Valja ipak znati da navedeni mjerodavni navodi u prilog suprotnomu ne dokazuju dostatno tvrdnju. Premda se naime množinom isključuje osamljenost, a jedinstvom množina bogova, ipak ne slijedi da se tim imenima samo to označuje. Bjelinom se naime isključuje crnina, no ipak se imenom bjeline ne označuje samo isključenje crnine.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.