Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 3, a. 5

Je li u njemu složenost roda i razlike

Prigovor 1. Čini se da je Bog u nekome rodu. Supstancija je naime po sebi opstojeće biće. To pak ponajviše priliči Bogu. Dakle, Bog je u rodu supstancije.

Prigovor 2. Nadalje, svaka se pojedina stvar mjeri nečim iz svojega roda; kao duljine po duljini, i brojevi po broju. No Bog je mjera svih supstancija, kako je očito po Komentatoru, X Metaphys. Dakle, Bog je u rodu supstancije.

Naprotiv, rod je po razumu prije onoga što je sadržano u rodu. No ništa nije prije Boga, niti po stvarnosti, niti po razumu. Dakle, Bog nije u nekome rodu.

Odgovaram: nešto je u rodu dvostruko. Na jedan način jednostavno i vlastito; kao vrste, koje su sadržane pod rodom. Na drugi način po svođenju, kao počela i lišenosti, kao što se točka i jedinica svode na rod količine kao počela; sljepoća pak, i svaka lišenost, svodi se na rod svojega habitusa. Ni na jedan pak način Bog nije u rodu. Da naime ne može biti vrsta nekoga roda, može se pokazati trostruko. Ponajprije zato što se vrsta sastoji od roda i razlike. Uvijek se pak ono od čega se uzima razlika koja tvori vrstu odnosi prema onome odakle se uzima rod, kao čin prema mogućnosti. Životinja se naime uzima od osjetilne naravi na konkretan način; životinjom se naime naziva ono što ima osjetilnu narav, a razumno se uzima od umne naravi, jer razumno je ono što ima umnu narav, a umno se odnosi prema osjetilnome kao čin prema mogućnosti. I slično je očito u drugome. Stoga, budući da se u Bogu mogućnost ne pridodaje činu, nemoguće je da bude u rodu kao vrsta. Drugo, zato što, budući da je Božji bitak njegova bit, kako je pokazano, ako bi Bog bio u nekome rodu, moralo bi biti da njegov rod bude biće, jer rod označava bit stvari, budući da se izriče u onome što stvar jest. Pokazuje pak Filozof u III. Metaphys. da biće ne može biti rod ičega, svaki naime rod ima razlike koje su izvan biti roda; nijedna se pak razlika ne bi mogla naći koja bi bila izvan bića; jer nebiće ne može biti razlika. Stoga preostaje da Bog nije u rodu. Treće, zato što sve što je u jednom rodu ima zajedničko štostvo ili bit roda, što se o njima izriče u onome što stvar jest. Razlikuju se pak prema bitku, naime nije isti bitak čovjeka i konja, niti ovoga čovjeka i onoga čovjeka. I tako mora biti da se u svemu što je u rodu razlikuju bitak i ono što stvar jest, to jest bit. U Bogu se pak ne razlikuje, kako je pokazano. Stoga je bjelodano da Bog nije u rodu kao vrsta. I po tome je jasno da nema rod, niti razlike; niti postoji njegova definicija; niti dokaz, osim po učinku, jer definicija se sastoji od roda i razlike, a srednji pojam dokazivanja jest definicija. To pak da Bog nije u rodu po svođenju kao počelo, bjelodano je iz toga što se počelo koje se svodi na neki rod ne proteže izvan toga roda, kao što točka nije počelo osim neprekinute količine, a jedinica razdijeljene količine. Bog pak jest počelo cjelokupnoga bitka, kako će se niže pokazati. Stoga nije sadržan u nekome rodu kao počelo.

Odgovor na 1. prigovor: ime supstancije ne označava samo to što je po sebi biti, jer to što je bitak ne može po sebi biti rod, kako je pokazano. Nego označava bit kojoj priliči tako biti, to jest po sebi biti, koji ipak bitak nije sama njezina bit. I tako je jasno da Bog nije u rodu supstancije.

Odgovor na 2. prigovor: taj prigovor polazi od razmjerne mjere, nju naime treba biti istovrsna s mjerenim. Bog pak nije nikome razmjerna mjera. Naziva se ipak mjerom svega po tome što svaka pojedina stvar toliko ima od bitka, koliko mu se približava.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.