I, q. 3, a. 4
Je li u njemu složenost koja je od biti i bitka
Prigovor 1. Čini se da u Bogu nije isto bit i bitak. Ako je naime tako, tada se božanskom bitku ništa ne dodaje. No bitak kojemu se ništa ne dodaje jest opći bitak koji se izriče o svemu, slijedi dakle da je Bog opće biće koje se može izreći o svemu. To je pak lažno, prema onome iz Mudr 14, „nepriopćivo ime drvlju i kamenju nadjenuše“. Dakle, Božji bitak nije njegova bit.
Prigovor 2. Nadalje, o Bogu možemo znati postoji li, kako je gore rečeno. Ne možemo pak znati što jest. Dakle, nije isto Božji bitak i ono što on jest, to jest štostvo ili narav.
Naprotiv, Hilarije kaže u VII De Trin., „bitak nije akcident u Bogu, nego opstojeća istina“. Ono dakle što opstoji u Bogu, jest njegov bitak.
Odgovaram: Bog ne samo da jest svoja bit, kako je pokazano, nego i svoj bitak. Što se uistinu može pokazati na više načina. Ponajprije zato što sve što je u nekome a izvan je njegove biti, mora biti uzrokovano ili od počela biti, kao vlastiti akcidenti koji slijede vrstu, poput sposobnosti smijanja koja slijedi čovjeka i uzrokovana je iz bitnih počela vrste; ili od nečega izvanjskoga, kao što se toplina u vodi uzrokuje od vatre. Ako je dakle sam bitak stvari različit od njezine biti, nužno je da bitak te stvari ili bude uzrokovan od nečega izvanjskoga, ili od bitnih počela te iste stvari. Nemoguće je pak da bitak bude uzrokovan samo iz bitnih počela stvari, jer nijedna stvar nije dostatna da bude samoj sebi uzrok bitka, ako ima uzrokovani bitak. Mora dakle ono čiji je bitak različit od njegove biti, imati bitak uzrokovan od drugoga. To se pak ne može reći o Bogu, jer kažemo da je Bog prvi djelatni uzrok. Nemoguće je dakle da u Bogu bude jedno bitak, a drugo njegova bit. Drugo, zato što je bitak zbiljnost svakoga oblika ili naravi, naime dobrota ili čovječnost ne označavaju se u činu osim ukoliko označavamo da jesu. Mora se dakle sam bitak odnositi prema biti koja je različita od njega, kao čin prema mogućnosti. Budući dakle da u Bogu nema ničega u mogućnosti, kako je gore pokazano, slijedi da u njemu nije različita bit od njegova bitka. Njegova je dakle bit njegov bitak. Treće, zato što kao što je ono što ima vatru a nije vatra, ognjeno po sudioništvu, tako je ono što ima bitak a nije bitak, biće po sudioništvu. Bog pak jest svoja bit, kako je pokazano. Ako dakle ne bi bio svoj bitak, bio bi biće po sudioništvu, a ne po biti. Ne bi dakle bio prvo biće, što je apsurdno reći. Bog je dakle svoj bitak, a ne samo svoja bit.
Odgovor na 1. prigovor: nešto čemu se ne pridodaje dodatak može se razumjeti dvostruko. Na jedan način, tako da spada u njegov pojam to da mu se ne pridodaje dodatak; kao što u pojam nerazumne životinje spada to da bude bez razuma. Na drugi način razumije se nešto čemu se ne pridodaje dodatak zato što ne spada u njegov pojam to da mu se pridoda dodatak, kao što je općenito uzevši životinja bez razuma, jer ne spada u pojam životinje općenito da ima razum; ali niti spada u njezin pojam da bude lišena razuma. Na prvi je dakle način bitak bez dodatka božanski bitak, na drugi je način bitak bez dodatka opći bitak.
Odgovor na 2. prigovor: bitak se izriče dvostruko, na jedan način označava čin bivanja; na drugi način označava sastav tvrdnje, koji duša pronalazi spajajući predikat sa subjektom. Uzimajući dakle bitak na prvi način, ne možemo znati Božji bitak, kao niti njegovu bit, nego samo na drugi način. Znamo naime da je ova tvrdnja koju oblikujemo o Bogu, kada kažemo Bog jest, istinita. I to znamo iz njegovih učinaka, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.