Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 28, a. 4

O broju tih odnosa

Prigovor 1. Čini se da u Bogu nisu samo četiri stvarna odnosa, naime očinstvo, sinovstvo, istjecanje duha [izdisanje] i proizlaženje. U Bogu naime valja razmotriti odnose onoga koji razumom spoznaje prema spoznatome, i onoga koji hoće prema htjenome, koji se čine stvarnim odnosima, a nisu sadržani pod spomenutima. Nisu dakle samo četiri stvarna odnosa u Bogu.

Prigovor 2. Nadalje, stvarni se odnosi uzimaju u Bogu prema razumskome proizlaženju Riječi. No razumski se odnosi umnažaju u beskonačno, kako veli Avicena. Dakle, u Bogu je beskonačno stvarnih odnosa.

Prigovor 3. Nadalje, ideje su u Bogu od vječnosti, kako je gore rečeno. No ne razlikuju se međusobno osim prema usmjerenosti k stvarima, kako je gore rečeno. Dakle, u Bogu je mnogo više vječnih odnosa.

Prigovor 4. Nadalje, jednakost i sličnost i istovjetnost stanoviti su odnosi; i u Bogu su od vječnosti. Dakle, više je odnosa od vječnosti u Bogu nego što je rečeno.

Naprotiv, čini se da ih je manje. Jer prema Filozofu u III. Physic., „isti je put od Atene do Tebe i od Tebe do Atene“. Dakle, čini se da je iz jednakoga razloga isti odnos od Oca k Sinu, koji se naziva očinstvo, i od Sina k Ocu, koji se naziva sinovstvo. I tako nisu četiri odnosa u Bogu.

Odgovaram: prema Filozofu u V. Metaphys., svaki se odnos temelji ili na količini, kao dvostruko i polovica; ili na djelovanju i trpljenju, kao djelatnik i učinjeno, otac i sin, gospodar i sluga, i tome slično. Budući pak da količine nema u Bogu (on je naime velik bez količine, kako veli Augustin). Preostaje dakle da stvarni odnos u Bogu ne može biti osim utemeljen na djelovanju. No ne na djelovanjima prema kojima proizlazi nešto izvanjsko od Boga, jer odnosi Boga prema stvorenjima nisu stvarno u njemu, kako je gore rečeno. Stoga preostaje da se stvarni odnosi u Bogu ne mogu uzeti osim prema djelovanjima prema kojima je proizlaženje u Bogu, ne van, nego unutra. Takva su pak proizlaženja samo dva, kako je gore rečeno, od kojih se jedno uzima prema djelovanju razuma, a to je proizlaženje Riječi; a drugo prema djelovanju volje, a to je proizlaženje ljubavi. Prema svakom pak proizlaženju treba uzeti dva oprečna odnosa, od kojih jedan pripada onomu koji proizlazi od počela, a drugi samomu počelu. Proizlaženje pak Riječi naziva se rođenjem, prema vlastitom pojmu koji pristoji živim stvarima. Odnos pak počela rođenja u savršenim živim bićima naziva se očinstvo, a odnos onoga koji proizlazi od počela naziva se sinovstvo. Proizlaženje pak ljubavi nema vlastito ime, kako je gore rečeno, pa stoga ni odnosi koji se prema njemu uzimaju. Ali naziva se odnos počela ovoga proizlaženja istjecanje duha [spiratio]; a odnos onoga koji proizlazi, proizlaženje; premda ta dva imena pripadaju samim proizlaženjima ili podrijetlima, a ne odnosima.

Odgovor na 1. prigovor: u onome u čemu se razlikuje razum i spoznato, onaj koji hoće i htjeno, može postojati stvarni odnos i znanja prema spoznatoj stvari, i onoga koji hoće prema htjenoj stvari. No u Bogu je posve isto razum i spoznato, jer spoznajući sebe razumom spoznaje sve ostalo, a po istom razlogu i volja i htjeno. Stoga u Bogu takvi odnosi nisu stvarni, kao ni odnos istoga prema istomu. No ipak odnos prema Riječi jest stvaran, jer se Riječ shvaća kao proizlazeća po razumskome djelovanju, a ne kao spoznata stvar. Kada naime razumom spoznajemo kamen, ono što iz spoznate stvari razum poima naziva se riječju.

Odgovor na 2. prigovor: u nama se razumski odnosi umnažaju u beskonačno, jer jednim činom čovjek razumom spoznaje kamen, a drugim činom razumom spoznaje da razumom spoznaje kamen, i drugim opet razumom spoznaje to spoznavanje razumom, i tako se u beskonačno umnažaju čini razumskoga spoznavanja, a posljedično tome i spoznati odnosi. No to u Bogu nema mjesta, jer samo jednim činom sve razumom spoznaje.

Odgovor na 3. prigovor: idejni odnosi jesu onako kako ih Bog razumom spoznaje. Stoga iz njihova mnoštva ne slijedi da je više odnosa u Bogu, nego da Bog spoznaje više odnosa.

Odgovor na 4. prigovor: jednakost i sličnost u Bogu nisu stvarni odnosi, nego samo razumski, kako će se niže pokazati.

Odgovor na 5. prigovor: put je isti od jednoga kraja do drugoga, i obrnuto; no ipak su odnosi različiti. Stoga se iz toga ne može zaključiti da je isti odnos Oca prema Sinu, i obrnuto; no moglo bi se to zaključiti o nečemu apsolutnomu, kad bi bilo posredno među njima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.