I, q. 28, a. 3
Može li u Bogu biti više odnosa stvarno različitih među sobom
Prigovor 1. Čini se da se odnosi koji su u Bogu stvarno međusobno ne razlikuju. Sve naime što je istovjetno s jednim te istim, i međusobno je istovjetno. No svaki odnos koji postoji u Bogu po stvari je istovjetan s božanskom biti. Dakle, odnosi se po stvari međusobno ne razlikuju.
Prigovor 2. Nadalje, kao što se očinstvo i sinovstvo prema pojmu imena razlikuju od božanske biti, tako i dobrota i moć. No zbog takvoga pojmovnog razlikovanja nema nikakva stvarnoga razlikovanja božanske dobrote i moći. Dakle, niti očinstva i sinovstva.
Prigovor 3. Nadalje, u božanstvu nema stvarnoga razlikovanja osim prema podrijetlu. No čini se da jedan odnos ne potječe iz drugoga. Dakle, odnosi se ne razlikuju stvarno međusobno.
Naprotiv, Boetije veli u knjizi De Trin. da „supstancija u božanstvu sadrži jedinstvo, odnos umnaža Trojstvo“. Ako se dakle odnosi međusobno ne razlikuju stvarno, u božanstvu neće biti stvarno Trojstvo, nego samo razumsko, što pripada sabelijevskoj zabludi.
Odgovaram: iz toga što se nešto nekomu pripisuje, treba da mu se pripiše sve što spada na pojam toga, kao što komu god se pripisuje čovjek, treba da mu se pripiše da je razuman. A naravi odnosa pripada upućenost jednoga prema drugome, prema kojoj se nešto drugomu relativno opire. Budući dakle da je u Bogu odnos stvaran, kako je rečeno, treba da ondje stvarno bude opreka. No relativna opreka u svojemu pojmu uključuje razlikovanje. Stoga treba da u Bogu bude stvarno razlikovanje, ne doduše prema apsolutnoj stvari, koja je bit, u kojoj je vrhovno jedinstvo i jednostavnost; nego prema relativnoj stvari.
Odgovor na 1. prigovor: prema Filozofu u III. Physic., onaj dokaz, da sve što je istovjetno s jednim te istim, i međusobno je istovjetno, vrijedi za ono što je isto i po stvari i po pojmu, kao tunika i odjeća, ali ne za ono što se razlikuje po pojmu. Stoga ondje veli da, premda je djelovanje isto što i gibanje, a slično i trpljenje, ipak ne slijedi da su djelovanje i trpljenje isto, jer se u djelovanju označuje upućenost kao odakle je gibanje u pokretanome, a u trpljenju kao ono što potječe od drugoga. I slično, premda je očinstvo po stvari isto što i božanska bit, a slično i sinovstvo, ipak to dvoje u svojim vlastitim pojmovima označuje oprečne upućenosti. Stoga se međusobno razlikuju.
Odgovor na 2. prigovor: moć i dobrota ne označuju u svojim pojmovima nikakvu opreku, stoga nije sličan razlog.
Odgovor na 3. prigovor: premda odnosi, strogo govoreći, ne nastaju niti proizlaze jedni od drugih, ipak se uzimaju po opreci prema proizlaženju jednoga od drugoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.