Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 27, a. 3

Može li osim rođenja biti koje drugo proizlaženje u božanstvu

Prigovor 1. Čini se da u božanstvu nema drugoga proizlaženja osim rođenja Riječi. Po istom bi naime razlogu bilo neko drugo proizlaženje od onoga drugoga proizlaženja, i tako bi se išlo u beskonačno, što je neprikladno. Valja se dakle zaustaviti na prvome, tako da bude samo jedno proizlaženje u božanstvu.

Prigovor 2. Nadalje, u svakoj se naravi nalazi samo jedan način priopćivanja te naravi, a to je stoga što djelovanja prema ciljevima imaju jedinstvo i različitost. No proizlaženje u božanstvu nije osim prema priopćivanju božanske naravi. Budući dakle da je samo jedna božanska narav, kako je gore pokazano, preostaje da je samo jedno proizlaženje u božanstvu.

Prigovor 3. Nadalje, ako je u božanstvu drugo proizlaženje od razumskoga proizlaženja Riječi, neće biti doli proizlaženje ljubavi, koje je prema djelovanju volje. No takvo proizlaženje ne može biti različito od razumskoga proizlaženja razuma, jer volja u Bogu nije različita od razuma, kako je gore pokazano. Dakle, u Bogu nema drugoga proizlaženja osim proizlaženja Riječi.

Naprotiv, Duh Sveti proizlazi od Oca, kako se veli u Iv 15. On je pak različit od Sina, prema onome iz Iv 14: „Molit ću Oca svojega, i drugoga Branitelja dat će vam“. Dakle, u božanstvu je drugo proizlaženje osim proizlaženja Riječi.

Odgovaram: u božanstvu su dva proizlaženja, naime proizlaženje Riječi, i jedno drugo. Radi bjelodanosti toga valja razmotriti da u božanstvu nema proizlaženja osim prema djelovanju koje ne teži u nešto izvanjsko, nego ostaje u samome djelatniku. Takvo je pak djelovanje u umnoj naravi djelovanje razuma i djelovanje volje. Proizlaženje pak Riječi promatra se prema razumskome djelovanju. Prema djelovanju pak volje nalazi se u nama stanovito drugo proizlaženje, naime proizlaženje ljubavi, prema kojemu je ljubljeno u onome koji ljubi, kao što je poimanjem riječi izrečena ili spoznata stvar u onome koji spoznaje. Stoga se i osim proizlaženja Riječi postavlja drugo proizlaženje u božanstvu, koje je proizlaženje ljubavi.

Odgovor na 1. prigovor: nije nužno ići u beskonačno u božanskim proizlaženjima. Proizlaženje naime koje je prema unutra u umnoj naravi završava u proizlaženju volje.

Odgovor na 2. prigovor: što god je u Bogu, jest Bog, kako je gore pokazano; što ne biva u drugim stvarima. I stoga se svakim proizlaženjem koje nije prema van priopćuje božanska narav, ali ne i druge naravi.

Odgovor na 3. prigovor: premda u Bogu nije različito volja i razum, ipak je naravi volje i razuma svojstveno da se proizlaženja koja su prema djelovanju obojega drže u stanovitome redu. Nema naime proizlaženja ljubavi osim u odnosu prema proizlaženju Riječi; ništa se naime voljom ne može ljubiti ako nije u razumu poimano. Kao što se dakle promatra stanovit red Riječi prema počelu od koga proizlazi, premda je u božanstvu ista supstancija razuma i poimanje razuma; tako, premda je u Bogu isto volja i razum, ipak, jer je naravi ljubavi svojstveno da ne proizlazi osim od poimanja razuma, proizlaženje ljubavi ima razlikovanje reda od proizlaženja Riječi u božanstvu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.