Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 27, a. 2

Može li se neko proizlaženje u božanstvu nazvati rođenjem

Prigovor 1. Čini se da se proizlaženje koje je u božanstvu ne može nazvati rođenjem. Rođenje je naime promjena iz nebitka u bitak, suprotstavljena propadanju; a subjekt je obojega tvar. No ništa od toga ne pristoji božanskim stvarima. Dakle, ne može rođenje biti u božanstvu.

Prigovor 2. Nadalje, u Bogu je proizlaženje prema razumskome načinu, kako je rečeno. No u nama se takvo proizlaženje ne naziva rođenjem. Dakle, ni u Bogu.

Prigovor 3. Nadalje, sve rođeno prima bitak od roditelja. Bitak je dakle svakoga rođenoga primljeni bitak. No nijedan primljeni bitak nije po sebi opstojeći. Budući dakle da je božanski bitak po sebi opstojeći bitak, kako je gore dokazano, slijedi da ničiji rođeni bitak nije božanski bitak. Nema dakle rođenja u božanstvu.

Naprotiv, veli se u Ps 2: „Ja te danas rodih“.

Odgovaram: proizlaženje Riječi u božanstvu naziva se rođenjem. Radi bjelodanosti toga valja znati da ime rođenja rabimo dvostruko. Na jedan način, općenito za sve što nastaje i propada, i tako rođenje [nastajanje] nije ništa drugo doli promjena iz nebitka u bitak. Na drugi način, u pravom smislu u živim bićima, i tako rođenje označuje podrijetlo nekoga živoga bića od sjedinjenoga živoga počela. I to se u pravom smislu naziva rođenjem. Ipak se ne naziva sve takvo rođenim, nego u pravom smislu ono što proizlazi prema načinu sličnosti. Stoga dlaka ili kosa nema pojam rođenoga i sina, nego samo ono što proizlazi prema načinu sličnosti; ne bilo kakve, naime crvi koji nastaju u životinjama nemaju pojam rođenja i sinovstva, premda postoji sličnost prema rodu; nego se za pojam takvoga rođenja traži da proizlazi prema načinu sličnosti u naravi iste vrste, kao što čovjek proizlazi od čovjeka, i konj od konja. U živim pak bićima koja iz mogućnosti prelaze u čin života, kao što su ljudi i životinje, rođenje obuhvaća oba značenja rođenja. Ako pak postoji neko živo biće čiji život ne prelazi iz mogućnosti u čin, proizlaženje, ako se koje u takvu živom biću nalazi, posve isključuje prvi pojam rođenja; ali može imati pojam rođenja koji je vlastit živim bićima. Tako dakle proizlaženje Riječi u božanstvu ima pojam rođenja. Proizlazi naime po načinu razumskoga djelovanja, koje je životno djelovanje, i od sjedinjenoga počela, kako je gore već rečeno, i prema načinu sličnosti, jer je poimanje razuma sličnost spoznate stvari, i postojeće u istoj naravi, jer je u Bogu isto spoznavati razumom i biti, kako je gore pokazano. Stoga se proizlaženje Riječi u božanstvu naziva rođenjem, a sama Riječ koja proizlazi naziva se Sinom.

Odgovor na 1. prigovor: taj prigovor polazi od rođenja prema prvom pojmu, ukoliko označuje prelazak iz mogućnosti u čin. I tako se ne nalazi u božanstvu, kako je gore rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: spoznavati razumom u nama nije sama supstancija razuma, stoga riječ koja prema razumskome djelovanju proizlazi u nama nije iste naravi s onim od koga proizlazi. Stoga joj ne pristoji u pravom smislu i potpuno pojam rođenja. No božansko spoznavanje razumom jest sama supstancija onoga koji razumom spoznaje, kako je gore pokazano; stoga Riječ koja proizlazi, proizlazi kao opstojeća u istoj naravi. I zbog toga se u pravom smislu naziva rođenim i Sinom. Stoga se i onim što spada na rađanje živih bića Pismo služi za označivanje proizlaženja božanske mudrosti, naime začećem i porođajem; veli se naime u ime božanske mudrosti u Izr 8: „Još ne bijaše bezdana, a ja već bijah začeta; prije bregova ja sam se rađala“. No u našem se razumu služimo imenom začeća ukoliko se u riječi našega razuma nalazi sličnost spoznate stvari, premda se ne nalazi istovjetnost naravi.

Odgovor na 3. prigovor: nije sve primljeno primljeno u nekom subjektu; inače se ne bi moglo reći da je cjelokupna supstancija stvorene stvari primljena od Boga, budući da cjelokupnoj supstanciji nema nikakva prijamnoga subjekta. Tako dakle ono što je rođeno u božanstvu prima bitak od roditelja, ne kao da bi taj bitak bio primljen u nekoj tvari ili subjektu (što proturječi opstojnosti božanskoga bitka); nego se prema tome veli da je bitak primljen ukoliko onaj koji proizlazi od drugoga ima božanski bitak, ne kao da bi postojao različit od božanskoga bitka. U samoj se naime savršenosti božanskoga bitka sadrži i Riječ koja razumski proizlazi, i počelo Riječi; kao i sve što pripada njegovoj savršenosti, kako je gore rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.