Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 26, a. 2

Prema čemu se za Boga kaže da je blažen, je li prema činu razuma

Prigovor 1. Čini se da se za Boga ne kaže da je blažen prema razumu. Blaženstvo je naime vrhovno dobro. No dobro se u Bogu izriče prema biti, jer se dobro odnosi na bitak, koji je prema biti, prema Boetiju u knjizi De Hebdomad. Dakle, i blaženstvo se u Bogu izriče prema biti, a ne prema razumu.

Prigovor 2. Nadalje, blaženstvo ima pojam svrhe. A svrha je objekt volje, kao i dobro. Dakle, blaženstvo se u Bogu izriče prema volji, a ne prema razumu.

Naprotiv, Grgur veli u XXXII. knjizi Moralium: „Sam je proslavljen onaj koji, dok samim sobom uživa, ne treba pohvale koja bi se izvana pridolazila“. Biti pak proslavljen označuje biti blažen. Budući dakle da Bogom uživamo prema razumu, jer gledanje je cjelokupna nagrada, kako veli Augustin, čini se da se blaženstvo u Bogu izriče prema razumu.

Odgovaram: blaženstvo, kako je rečeno, označuje savršeno dobro umne naravi. I otuda je to što, kao što svaka stvar teži za svojim savršenstvom, tako i umna narav naravno teži biti blažena. Ono pak što je najsavršenije u svakoj umnoj naravi jest umsko djelovanje, prema kojemu na neki način zahvaća sve. Stoga blaženstvo svake stvorene umne naravi leži u spoznavanju razumom. U Bogu pak nije različito biti i spoznavati razumom po stvari, nego samo po načinu shvaćanja. Valja dakle Bogu pripisati blaženstvo prema razumu, kao i ostalim blaženicima, koji se po prispodobljenju njegovu blaženstvu nazivaju blaženima.

Odgovor na 1. prigovor: iz onoga razloga dokazuje se da je Bog blažen prema svojoj biti, ali ne da mu blaženstvo pristoji prema pojmu biti, nego više prema pojmu razuma.

Odgovor na 2. prigovor: blaženstvo, budući da je dobro, objekt je volje. No objekt se prethodno shvaća prije čina moći. Stoga je, prema načinu shvaćanja, ranije božansko blaženstvo nego čin volje koja u njemu počiva. A to ne može biti osim čin razuma. Stoga se u činu razuma promatra blaženstvo.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.