I, q. 23, a. 7
Je li broj predodređenih siguran
Prigovor 1. Čini se da broj predodređenih nije siguran. Naime, broj kojemu se može dodati nije siguran. No broju predodređenih može se dodati, kako se čini, jer se veli u Pnz 1: „Gospodin Bog naš neka doda ovomu broju mnoga tisućljeća“; Glosa: „to jest određenomu kod Boga, koji zna koji su njegovi“. Dakle, broj predodređenih nije siguran.
Prigovor 2. Nadalje, ne može se navesti razlog zašto bi Bog radije u ovome broju nego u drugome unaprijed odredio ljude za spasenje. No Bog ništa ne raspoređuje bez razloga. Dakle, od Boga unaprijed određeni broj onih koji se imaju spasiti nije siguran.
Prigovor 3. Nadalje, Božje je djelovanje savršenije od djelovanja naravi. No u djelima se naravi dobro nalazi u većini slučajeva, a nedostatak i zlo u manjini slučajeva. Ako bi dakle Bog ustanovio broj onih koji se imaju spasiti, više bi bilo onih koji se imaju spasiti nego onih koji se imaju osuditi. Čemu se suprotno pokazuje u Mt 7, gdje se veli: „Širok je i prostran put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji ulaze na nj; uska su vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze“. Dakle, od Boga nije unaprijed određen broj onih koji se imaju spasiti.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi De correptione et gratia: „Siguran je broj predodređenih, koji se ne može niti povećati niti smanjiti“.
Odgovaram: broj predodređenih jest siguran. No neki su govorili da je on siguran formalno, ali ne materijalno; kao na primjer kad bismo rekli da je sigurno da će se stotinu ili tisuću spasiti, ali ne da će to biti ovi ili oni. No to ukida sigurnost predodređenja, o kojoj smo već govorili. I stoga treba reći da je broj predodređenih siguran Bogu ne samo formalno, nego i materijalno. No valja pripaziti da se broj predodređenih naziva sigurnim Bogu ne samo po razlogu spoznaje, jer naime zna koliko se njih ima spasiti (tako je naime Bogu siguran i broj kišnih kapi i morskoga pijeska); nego po razlogu izbora i stanovita određenja. Radi bjelodanosti toga treba znati da svaki djelatnik smjera učiniti nešto konačno, kako je očito iz onoga što je gore rečeno o beskonačnome. Tko god pak smjera kakvu određenu mjeru u svojemu učinku, zamišlja stanovit broj u njegovim bitnim dijelovima, koji se po sebi traže za savršenost cjeline. Ne bira naime po sebi stanovit broj u onome što se ne traži prvenstveno, nego samo radi drugoga; nego u tolikom broju uzima takvo što ukoliko je nužno radi drugoga. Kao što graditelj zamišlja određenu mjeru kuće, i također određen broj soba koje hoće načiniti u kući, i određen broj mjera zida ili krova; ali ne bira određen broj kamenja, nego uzima onoliko koliko je dostatno za ispunjenje tolike mjere zida. Tako dakle valja promatrati u Bogu s obzirom na čitav svemir koji je njegov učinak. Unaprijed je naime odredio u kojoj bi mjeri trebao biti čitav svemir i koji bi broj bio prikladan bitnim dijelovima svemira, koji naime imaju na neki način usmjerenost k vječnosti; naime koliko sfera, koliko zvijezda, koliko elemenata, koliko vrsta stvari. Propadljive pak jedinke nisu usmjerene k dobru svemira kao prvenstveno, nego kao drugotno, ukoliko se u njima čuva dobro vrste. Stoga, premda Bog zna broj svih jedinki, ipak broj volova ili komaraca ili drugih takvih stvari nije po sebi od Boga unaprijed određen; nego je toliko od takvih stvari božanska providnost proizvela koliko je dostatno za očuvanje vrstâ. Među svim pak stvorenjima prvenstvenije se usmjeruju k dobru svemira razumna stvorenja, koja su, ukoliko su takva, nepropadljiva; a ponajviše ona koja postižu blaženstvo, koja neposrednije dotiču konačnu svrhu. Stoga je Bogu siguran broj predodređenih ne samo po načinu spoznaje, nego i po načinu stanovita prvenstvenoga predodređenja. No nije posve tako s brojem odbačenih; koji se čine unaprijed određenima od Boga na dobro izabranih, kojima sve surađuje na dobro. O broju pak svih predodređenih ljudi, koliki jest, jedni govore da će se toliko ljudi spasiti koliko je anđela palo. Drugi pak da će se toliko spasiti koliko je anđela ostalo. Treći pak da će se toliko ljudi spasiti koliko je anđela palo, i povrh toga toliko koliko je anđela stvoreno. No bolje se kaže da je „samo Bogu poznat broj izabranih koji ima biti smješten u višnje blaženstvo“.
Odgovor na 1. prigovor: onu riječ Ponovljenoga zakona treba shvatiti o onima koji su od Boga unaprijed zabilježeni s obzirom na sadašnju pravednost. Njihov se naime broj i povećava i smanjuje, a ne broj predodređenih.
Odgovor na 2. prigovor: razlog veličine nekoga dijela valja uzeti iz razmjera toga dijela prema cjelini. Tako je naime kod Boga razlog zašto je načinio toliko zvijezda ili toliko vrsta stvari, i zašto je toliko predodredio, iz razmjera glavnih dijelova prema dobru svemira.
Odgovor na 3. prigovor: dobro razmjerno zajedničkomu stanju naravi događa se u većini slučajeva; a nedostatak toga dobra u manjini slučajeva. No dobro koje nadilazi zajedničko stanje naravi nalazi se u manjini slučajeva; a nedostatak toga dobra u većini slučajeva. Kao što je očito da je više ljudi koji imaju dostatno znanje za upravljanje svojim životom, a manje onih koji su lišeni toga znanja, koji se nazivaju luđacima ili bezumnicima; no vrlo je malo onih, s obzirom na ostale, koji dospijevaju do toga da imaju duboko znanje o umskim stvarima. Budući dakle da vječno blaženstvo, koje se sastoji u gledanju Boga, nadilazi zajedničko stanje naravi, a osobito prema tome što je lišena milosti po pokvarenosti istočnoga grijeha, manje je onih koji se spasavaju. I u tome se također najviše očituje Božje milosrđe, što neke uzdiže u ono spasenje od kojega mnogi otpadaju prema zajedničkomu tijeku i sklonosti naravi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.