Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 23, a. 4

O usporedbi predodređenja s odabirom; naime, biraju li se predodređeni

Prigovor 1. Čini se da predodređeni nisu izabrani od Boga. Dionizije naime veli u 4. poglavlju De div. nom. da, kao što tjelesno sunce ne birajući ulijeva svjetlost svim tijelima, tako i Bog svoju dobrotu. No božanska se dobrota priopćuje ponajprije nekima po dioništvu milosti i slave. Dakle, Bog bez izbora priopćuje milost i slavu. A to spada na predodređenje.

Prigovor 2. Nadalje, izbor je onih stvari koje jesu. No predodređenje od vječnosti jest i onih kojih nema. Dakle, neki se predodređuju bez izbora.

Prigovor 3. Nadalje, izbor označuje stanovit odabir. „A Bog hoće da se svi ljudi spase“, kako se veli u 1 Tim 2. Dakle, predodređenje, koje unaprijed usmjeruje ljude k spasenju, jest bez izbora.

Naprotiv, veli se u Ef 1: „Izabra nas u njemu prije postanka svijeta“.

Odgovaram: predodređenje, po pojmu, pretpostavlja izbor; a izbor ljubav. Razlog je tome taj što je predodređenje, kako je rečeno, dio providnosti. Providnost pak, kao i razboritost, jest razlog koji postoji u umu, koji nalaže usmjeravanje nekih stvari k svrsi, kako je gore rečeno. No ne nalaže se da se nešto ima usmjeriti k svrsi osim ako već pretpostoji volja za svrhom. Stoga predodređenje nekih k vječnomu spasenju pretpostavlja, po pojmu, da Bog hoće njihovo spasenje. A na to spada izbor i ljubav. Ljubav doduše, ukoliko im hoće to dobro vječnoga spasenja; ljubiti naime znači htjeti nekomu dobro, kako je gore rečeno. Izbor pak, ukoliko to dobro jednima pred drugima hoće, budući da neke odbacuje, kako je gore rečeno. Ipak se izbor i ljubav drukčije raspoređuju u nama, a drukčije u Bogu; stoga što u nama volja ljubeći ne uzrokuje dobro, nego se iz pretpostojećega dobra potičemo na ljubljenje. I stoga biramo nekoga da bismo ga ljubili, i tako izbor u nama prethodi ljubavi. U Bogu je pak obrnuto. Njegova je naime volja, kojom nekomu hoće dobro ljubeći, uzrok da to dobro on ima pred drugima. I tako je očito da se ljubav po pojmu pretpostavlja izboru; a izbor predodređenju. Stoga su svi predodređeni izabrani i ljubljeni.

Odgovor na 1. prigovor: ako se promatra priopćivanje božanske dobrote općenito, on svoju dobrotu priopćuje bez izbora; ukoliko naime nema ničega što ne bi imalo udjela u nečemu od njegove dobrote, kako je gore rečeno. No ako se promatra priopćivanje ovoga ili onoga dobra, ne dijeli ga bez izbora; jer neka dobra daje nekima koja ne daje drugima. I tako se u podjeljivanju milosti i slave uočava izbor.

Odgovor na 2. prigovor: kada se volja onoga koji bira pobuđuje na biranje dobrom u stvari koje pretpostoji, tada je nužno da izbor bude onih stvari koje jesu; kao što biva u našem izboru. No u Bogu je drukčije, kako je rečeno. I stoga, kako veli Augustin: „Bog izabire one koji nisu, a ipak ne griješi onaj koji izabire“.

Odgovor na 3. prigovor: kako je gore rečeno, Bog hoće da se svi ljudi spase prethodno, što nije htjeti jednostavno, nego u nekom pogledu; a ne posljedično, što je htjeti jednostavno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.