I, q. 23, a. 2
Što je predodređenje i postavlja li što u predodređenomu
Prigovor 1. Čini se da predodređenje postavlja nešto u predodređenomu. Svako naime djelovanje samo po sebi unosi trpljenje. Ako je dakle predodređenje čin u Bogu, potrebno je da predodređenje bude trpljenje u predodređenima.
Prigovor 2. Nadalje, Origen veli tumačeći ono iz Rim 1: „Koji je predodređen itd., predodređenje je onoga koga nema, ali određenje je onoga koji jest“. No Augustin veli u knjizi De praedestinatione sanctorum: „Što je predodređenje doli nečije određenje?“ Dakle, predodređenje se ne odnosi osim na nekoga tko postoji. I tako postavlja nešto u predodređenomu.
Prigovor 3. Nadalje, priprava je nešto u pripravljenomu. No predodređenje je priprava Božjih dobročinstava, kako veli Augustin u knjizi De Praedest. Sanct. Dakle, predodređenje je nešto u predodređenima.
Prigovor 4. Nadalje, vremenito se ne stavlja u definiciju vječnoga. No milost, koja je nešto vremenito, stavlja se u definiciju predodređenja; jer za predodređenje se kaže da je „priprava milosti u sadašnjosti, a slave u budućnosti“. Dakle, predodređenje nije nešto vječno. I tako mora biti da nije u Bogu, nego u predodređenima; jer sve što je u Bogu, vječno je.
Naprotiv, Augustin veli da je predodređenje predznanje Božjih dobročinstava. No predznanje nije u predznatima, nego u onome koji predzna. Dakle, ni predodređenje nije u predodređenima, nego u onome koji predodređuje.
Odgovaram: predodređenje nije nešto u predodređenima, nego samo u onome koji predodređuje. Rečeno je naime da je predodređenje stanovit dio providnosti; a providnost nije u proviđenim stvarima, nego je stanoviti razlog u umu onoga koji proviđa, kako je gore rečeno. No izvršenje providnosti, koje se naziva upravljanje, pasivno je doduše u upravljanima, ali djelatno je u onome koji upravlja. Stoga je bjelodano da je predodređenje stanovit razlog reda nekih k vječnomu spasenju, koji postoji u božanskom umu. Izvršenje pak toga reda pasivno je doduše u predodređenima, ali djelatno je u Bogu. A izvršenje predodređenja jest pozivanje i proslavljenje, prema onome Apostolovu u Rim 8: „Koje predodredi, te i pozva; a koje pozva, te i proslavi“.
Odgovor na 1. prigovor: djelovanja koja prelaze na vanjsku tvar unose sama po sebi trpljenje, kao zagrijavanje i sječenje; ali ne djelovanja koja ostaju u djelatniku, kao što su spoznavati umom i htjeti, kako je gore rečeno. A takvo je djelovanje predodređenje. Stoga predodređenje ne postavlja ništa u predodređenomu. No njegovo izvršenje, koje prelazi na vanjske stvari, postavlja u njima stanovit učinak.
Odgovor na 2. prigovor: određenje se ponekad uzima za stvarno slanje nekoga k nekomu cilju, i tako određenje nije osim onoga što jest. Na drugi se način određenje uzima za slanje koje netko umom zamišlja, prema čemu se kaže da određujemo ono što umom čvrsto predlažemo; i na taj se drugi način veli u 2 Mak 6: „Eleazar odredi ne dopustiti nedopušteno zbog ljubavi prema životu“. I tako određenje može biti i onoga čega nema. Ipak predodređenje, po razlogu prethođenja koje označuje, može biti onoga čega nema, kako god se određenje uzelo.
Odgovor na 3. prigovor: dvostruka je priprava. Jedna trpećega, da trpi, i ta je priprava u pripravljenomu. Druga je pak djelatnika, da djeluje, i ta je u djelatniku. I takva je priprava predodređenje; ukoliko se za nekoga djelatnika po umu kaže da se pripravlja za djelovanje time što unaprijed zamišlja razlog djela koje ima nastati. I tako je Bog od vječnosti pripravio predodređujući, zamišljajući razlog reda nekih k spasenju.
Odgovor na 4. prigovor: milost se ne stavlja u definiciju predodređenja kao nešto što pripada njegovoj biti, nego ukoliko predodređenje označuje odnos prema milosti, kao uzroka prema učinku, i čina prema objektu. Stoga ne slijedi da je predodređenje nešto vremenito.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.