Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 23, a. 1

Pripada li Bogu predodređenje

Prigovor 1. Čini se da Bog ne predodređuje ljude. Govori naime Damaščanin u II. knjizi: „treba znati da Bog doduše sve predzna, ali ne predodređuje sve. Predzna naime ono što je u nama, ali to ne predodređuje“. No ljudske zasluge i krivnje jesu u nama, ukoliko smo po slobodnoj volji gospodari svojih čina. Dakle, ono što spada na zaslugu ili krivnju, Bog ne predodređuje. I tako se ukida predodređenje ljudi.

Prigovor 2. Nadalje, sva se stvorenja usmjeruju k svojim svrhama po božanskoj providnosti, kako je gore rečeno. No za ostala se stvorenja ne kaže da ih Bog predodređuje. Dakle, ni za ljude.

Prigovor 3. Nadalje, anđeli su sposobni za blaženstvo, kao i ljudi. No anđelima ne pristoji biti predodređenima, kako se čini, budući da u njima nikada nije bilo bijede; a predodređenje je naum milosrđa, kako veli Augustin. Dakle, ljudi se ne predodređuju.

Prigovor 4. Nadalje, dobročinstva koja je Bog podijelio ljudima objavljuju se po Duhu Svetome svetim muževima, prema onome Apostolovu u 1 Kor 2: „A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je Bog darovao“. Ako bi dakle Bog predodređivao ljude, budući da je predodređenje Božje dobročinstvo, predodređenima bi bilo poznato njihovo predodređenje. A to je očito neistinito.

Naprotiv, kaže se u Rim 8: „Koje predodredi, te i pozva“.

Odgovaram: Bogu je prikladno predodređivati ljude. Sve naime podliježe božanskoj providnosti, kako je gore pokazano. A na providnost spada usmjeravati stvari k svrsi, kako je rečeno. No svrha k kojoj Bog usmjeruje stvorene stvari dvostruka je. Jedna, koja nadilazi razmjer i moć stvorene naravi, i ta je svrha vječni život, koji se sastoji u božanskom gledanju, a to je iznad naravi bilo kojega stvorenja, kako je gore izloženo. Druga pak svrha razmjerna je stvorenoj naravi, do koje stvorena stvar naime može dospjeti snagom svoje naravi. No k onome do čega nešto ne može doći snagom svoje naravi, potrebno je da ga netko drugi uputi; kao što strijelac odašilje strijelu k cilju. Stoga se, strogo govoreći, razumno stvorenje, koje je sposobno za vječni život, privodi u njega kao od Boga upućeno. A razlog toga odašiljanja u Bogu pretpostoji; kao što je u njemu i razlog reda svih stvari k svrsi, za koji smo rekli da je providnost. Razlog pak nečega što ima nastati, koji postoji u umu djelatnika, jest stanovito pretpostojanje stvari koja ima nastati u njemu. Stoga se razlog spomenutoga odašiljanja razumnoga stvorenja k svrsi vječnoga života naziva predodređenje, jer „destinare“ znači slati. I tako je bjelodano da je predodređenje, s obzirom na objekte, stanovit dio providnosti.

Odgovor na 1. prigovor: Damaščanin predodređenjem naziva nametanje nužnosti; kao što je u prirodnim stvarima, koje su predodređene za jedno. To je očito iz onoga što dodaje: „jer niti želi zloću, niti sili na krepost“. Stoga se predodređenje ne isključuje.

Odgovor na 2. prigovor: nerazumna stvorenja nisu sposobna za onu svrhu koja nadilazi moć ljudske naravi. Stoga se za njih ne kaže u pravom smislu da se predodređuju, premda se ponekad nepravilno predodređenje naziva s obzirom na bilo koju drugu svrhu.

Odgovor na 3. prigovor: biti predodređen pristoji anđelima kao i ljudima, premda nikada nisu bili bijedni. Naime, gibanje ne prima vrstu od polazišta, nego od odredišta; ništa naime ne mijenja na stvari, s obzirom na pojam izbjeljivanja, je li onaj koji se izbjeljuje bio crn ili blijed ili crven. I slično tome ništa ne mijenja na stvari s obzirom na pojam predodređenja je li netko predodređen za vječni život iz stanja bijede ili nije. Premda se može reći da svako podjeljivanje dobra iznad duga onoga komu se podjeljuje spada na milosrđe, kako je gore rečeno.

Odgovor na 4. prigovor: premda se nekima po posebnoj povlastici objavljuje njihovo predodređenje, ipak ne priliči da se objavi svima; jer bi tako oni koji nisu predodređeni očajavali, a sigurnost bi u predodređenima rodila nemar.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.