I, q. 21, a. 4
Jesu li u svakom Božjem djelu pravednost i milosrđe
Prigovor 1. Čini se da u svim djelima Božjim nema milosrđa i pravednosti. Neka se, naime, djela Božja pripisuju milosrđu, kao opravdanje bezbožnika; a neka pravednosti, kao osuda bezbožnikâ. Otuda se u Jak 2 veli: „Sud bez milosrđa bit će onomu koji ne čini milosrđa“. Dakle, ne pojavljuje se u svakom djelu Božjem milosrđe i pravednost.
Prigovor 2. Nadalje, apostol, Rim 15, obraćenje Židova pripisuje pravednosti i istini, a obraćenje pogana milosrđu. Dakle, u svakom pojedinom djelu Božjem nema pravednosti i milosrđa.
Prigovor 3. Nadalje, mnogi se pravednici u ovom svijetu muče. A to je nepravedno. Dakle, u svakom djelu Božjem nema pravednosti i milosrđa.
Prigovor 4. Nadalje, pravednosti pripada vraćati dug, a milosrđu ublažavati bijedu; i tako kako pravednost tako i milosrđe pretpostavlja nešto u svojemu djelu. No, stvaranje ništa ne pretpostavlja. Dakle, u stvaranju nema ni milosrđa, ni pravednosti.
Naprotiv, veli se u Ps 24: „Sve su staze Gospodnje milosrđe i istina“.
Odgovaram: nužno je da se u svakom pojedinom djelu Božjem nalaze milosrđe i istina; ako se ipak milosrđe uzme za uklanjanje bilo kojega nedostatka; premda se svaki nedostatak u pravom smislu ne može nazvati bijedom, nego samo nedostatak razumske naravi, kojoj pripada biti sretnom; bijeda se, naime, protivi sreći. Razlog je pak te nužnosti to što, budući da je dug koji se vraća iz božanske pravednosti ili dug Bogu ili dug nekom stvorenju, nijedno se ne može u bilo kojem djelu Božjem zanemariti. Ne može, naime, Bog učiniti nešto što ne bi bilo prikladno njegovoj mudrosti i dobroti; prema kojemu smo načinu rekli da je nešto dug Bogu. Slično također što god u stvorenim stvarima čini, čini prema prikladnu redu i razmjeru; u čemu se sastoji pojam pravednosti. I tako mora u svakom djelu Božjem biti pravednost. Djelo pak božanske pravednosti uvijek pretpostavlja djelo milosrđa i na njemu se temelji. Stvorenju se, naime, ništa ne duguje osim radi nečega što u njemu unaprijed postoji ili što je unaprijed razmotreno; i opet, ako se to stvorenju duguje, to će biti radi nečega ranijega. I budući da se ne može ići u beskonačnost, mora se doći do nečega što ovisi o samoj dobroti božanske volje, koja je konačna svrha. Kao kad bismo rekli da je imati ruke dug čovjeku radi razumne duše; a razumnu dušu imati, zato da bude čovjek; a čovjek biti, radi božanske dobrote. I tako se u svakom pojedinom djelu Božjem pojavljuje milosrđe s obzirom na njegov prvi korijen. Čija se moć čuva u svemu posljedičnomu; i još silnije u tome djeluje, kao što primarni uzrok silnije utječe negoli sekundarni uzrok. I zbog toga također ono što se nekom stvorenju duguje Bog, iz obilja svoje dobrote, obilnije podjeljuje negoli zahtijeva razmjer stvari. Manje je, naime, ono što bi dostajalo za očuvanje reda pravednosti, negoli ono što božanska dobrota podjeljuje, koja nadilazi svaki razmjer stvorenja.
Odgovor na 1. prigovor: neka se djela pripisuju pravednosti, a neka milosrđu, jer se u nekima silnije pojavljuje pravednost, a u nekima milosrđe. Pa ipak se u osudi odbačenih pojavljuje milosrđe, ne uistinu posve popuštajući, nego donekle olakšavajući, dok kažnjava ispod onoga što se zaslužuje. I u opravdanju bezbožnika pojavljuje se pravednost, dok krivnje otpušta radi ljubavi, koju ipak sam milosrdno ulijeva; kao što se o Magdaleni čita, Lk 7: „Oprošteni su joj mnogi grijesi, jer je ljubila mnogo“.
Odgovor na 2. prigovor: pravednost i milosrđe Božje pojavljuju se u obraćenju Židova i pogana; no neki pojam pravednosti pojavljuje se u obraćenju Židova koji se ne pojavljuje u obraćenju pogana, kao to što su spašeni radi obećanja danih ocima.
Odgovor na 3. prigovor: u tome također što se pravednici kažnjavaju u ovome svijetu, pojavljuje se pravednost i milosrđe; utoliko ukoliko se po takvim nevoljama neki laki grijesi u njima čiste, i od sklonosti prema zemaljskome u Boga se više uzdižu; prema onome Grgurovu: „Zla koja nas u ovome svijetu pritišću, sile nas ići k Bogu“.
Odgovor na 4. prigovor: premda se stvaranju ništa ne pretpostavlja u naravi stvari, pretpostavlja se ipak nešto u Božjoj spoznaji. I prema tomu također ondje se čuva pojam pravednosti, utoliko ukoliko se stvar u bitak proizvodi prema onome što odgovara božanskoj mudrosti i dobroti. I čuva se na neki način pojam milosrđa, utoliko ukoliko se stvar iz nebitka u bitak mijenja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.