Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 21, a. 3

Je li u Bogu milosrđe

Prigovor 1. Čini se da milosrđe ne pripada Bogu. Milosrđe je, naime, vrsta žalosti, kako veli Damaščanin. No, žalost nije u Bogu. Dakle, ni milosrđe.

Prigovor 2. Nadalje, milosrđe je popuštanje pravednosti. No, Bog ne može zanemariti ono što pripada njegovoj pravednosti. Veli se, naime, u 2 Tim 2: „Ako ne vjerujemo, on vjeran ostaje, sam sebe zanijekati ne može“; a zanijekao bi samoga sebe, kako ondje veli Glosa, ako bi zanijekao svoje riječi. Dakle, milosrđe ne pripada Bogu.

Naprotiv, veli se u Ps 110: „Milostiv je i milosrdan Gospodin“.

Odgovaram: milosrđe treba u najvišem stupnju pripisati Bogu, ipak prema učinku, a ne prema afektu strasti. Da bi to bilo bjelodano, valja razmotriti da se netko naziva milosrdnim takoreći kao onaj koji ima bijedno srce (miserum cor), zato što je, naime, iz bijede drugoga ganut po žalosti, kao da je to njegova vlastita bijeda. I iz toga slijedi da djeluje na otklanjanje tuđe bijede, kao vlastite bijede; i to je učinak milosrđa. Žalostiti se, dakle, zbog tuđe bijede ne pripada Bogu, no uklanjati tuđu bijedu, to mu u najvišem stupnju pripada, tako da pod bijedom razumijemo bilo koji nedostatak. Nedostaci se pak ne uklanjaju osim po savršenstvu neke dobrote; a prvo je ishodište dobrote Bog, kako je gore pokazano. No, valja razmotriti da podjeljivanje savršenstava stvarima pripada uistinu i božanskoj dobroti, i pravednosti, i darežljivosti, i milosrđu, ipak prema različitim razlozima. Naime, priopćavanje savršenstava, apsolutno promatrano, pripada dobroti, kako je gore pokazano. No, utoliko ukoliko se savršenstva stvarima daju od Boga prema njihovu razmjeru, pripada pravednosti, kako je gore rečeno. Utoliko pak ukoliko stvarima ne pridaje savršenstva radi svoje koristi, nego samo radi svoje dobrote, pripada darežljivosti. Utoliko pak ukoliko savršenstva dana stvarima od Boga uklanjaju svaki nedostatak, pripada milosrđu.

Odgovor na 1. prigovor: valja, dakle, reći na prvi prigovor da taj prigovor polazi od milosrđa s obzirom na afekt strasti.

Odgovor na 2. prigovor: Bog postupa milosrdno, ne uistinu čineći protiv svoje pravednosti, nego čineći nešto iznad pravednosti; kao kad bi netko onomu komu se duguje stotinu denara dao dvije stotine od svojega, ipak ne čini protiv pravednosti, nego djeluje darežljivo ili milosrdno. I slično ako netko oprosti uvredu počinjenu protiv njega. Tko, naime, nešto oprašta, na neki način to daruje; otuda apostol oproštenje naziva darovanjem, Ef 4: „Darivajte jedni druge, kao što je i Krist vama darovao“. Iz čega je bjelodano da milosrđe ne dokida pravednost, nego je određena punina pravednosti. Otuda se u Jak 2 veli da „milosrđe likuje nad sudom“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.