Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 21, a. 2

Može li se njegova pravednost nazvati istinom

Prigovor 1. Čini se da pravednost Božja nije istina. Pravednost je, naime, u volji; ona je, naime, ispravnost volje, kako veli Anselmo. Istina je pak u razumu, prema Filozofu u VI. Metaphys. i u VI. Ethic. Dakle, pravednost ne pripada istini.

Prigovor 2. Nadalje, istina je, prema Filozofu u IV. Ethic., određena krepost različita od pravednosti. Dakle, istina ne pripada pojmu pravednosti.

Naprotiv, u Ps 84 veli se: „Milosrđe i istina susretoše se“; i ondje se stavlja istina umjesto pravednosti.

Odgovaram: istina se sastoji u sukladnosti razuma i stvari, kako je gore rečeno. Razum pak koji je uzrok stvari uspoređuje se s njom kao pravilo i mjera; dok je obratno s razumom koji prima spoznaju od stvari. Kada su, dakle, stvari mjera i pravilo razuma, istina se sastoji u tome što se razum suobličuje stvari, kako biva u nama; po tome, naime, što stvar jest ili nije, naše je mišljenje i govor istinit ili lažan. No, kada je razum pravilo ili mjera stvari, istina se sastoji u tome što se stvari suobličuju razumu; kao što se za graditelja veli da pravi pravo djelo kada se ono podudara s umijećem. Kao što se pak umjetnine odnose prema umijeću, tako se pravedna djela odnose prema zakonu s kojim se podudaraju. Pravednost, dakle, Božja, koja uspostavlja red u stvarima suobličen pojmu njegove mudrosti, koja je njegov zakon, prikladno se naziva istinom. I tako se također u nama veli istina pravednosti.

Odgovor na 1. prigovor: pravednost je, što se tiče zakona koji ravna, u razumu ili umu; no što se tiče naloga kojim se djela ravnaju po zakonu, u volji je.

Odgovor na 2. prigovor: ona istina o kojoj Filozof ondje govori jest određena krepost po kojoj netko u riječima ili djelima pokazuje sebe takvim kakav jest. I tako se sastoji u suobličenosti znaka s označenim, a ne u suobličenosti učinka s uzrokom i pravilom, kako je rečeno o istini pravednosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.