I, q. 20, a. 3
Ljubi li jedno više negoli drugo
Prigovor 1. Čini se da Bog jednako ljubi sve. Veli se, naime, u Mudr 6: „Jednako se brine za sve“. No, providnost Božja koju ima o stvarima potječe iz ljubavi kojom ljubi stvari. Dakle, jednako ljubi sve.
Prigovor 2. Nadalje, ljubav je Božja njegova bit. No, bit Božja ne prima više i manje. Dakle, ni ljubav njegova. Dakle, ne ljubi neka bića više negoli druga.
Prigovor 3. Nadalje, kao što se ljubav Božja proteže na stvorene stvari, tako i znanje i volja. No, za Boga se ne veli da neka bića zna više negoli druga, niti da više hoće. Dakle, niti više neka od drugih ljubi.
Naprotiv, Augustin veli tumačeći Iv: „Sve ljubi Bog što je načinio; i među time više ljubi razumska stvorenja; a od njih više ona koja su udovi njegova Jedinorođenca; i mnogo više samoga svoga Jedinorođenca“.
Odgovaram: budući da je ljubiti htjeti dobro komu, iz dvostruka se razloga može nešto više ili manje ljubiti. Na jedan način sa strane samoga čina volje, koji je više ili manje jak. I tako Bog ne ljubi neka bića više negoli druga, jer sve ljubi jednim i jednostavnim činom volje, koji uvijek stoji na isti način. Na drugi način sa strane samoga dobra koje tko hoće ljubljenomu. I tako se kaže da nekoga više od drugoga ljubimo komu hoćemo veće dobro, premda ne jačom voljom. I na taj način nužno je reći da Bog neka bića više ljubi negoli druga. Budući, naime, da je ljubav Božja uzrok dobrote stvari, kako je rečeno, ne bi jedno bilo od drugoga bolje kada Bog ne bi jednomu htio veće dobro negoli drugomu.
Odgovor na 1. prigovor: za Boga se veli da se jednako brine za sve ne zato što bi jednaka dobra svojom brigom svima dijelio, nego zato što iz jednake mudrosti i dobrote svime upravlja.
Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi od jačine ljubavi sa strane čina volje, koji je božanska bit. Dobro pak koje Bog stvorenju hoće nije božanska bit. Otuda ništa ne priječi da se ono pojačava ili popušta.
Odgovor na 3. prigovor: spoznavati i htjeti označuju samo čine, a u svojemu značenju ne uključuju neke objekte iz čije bi se različitosti moglo reći da Bog više ili manje zna ili hoće; kako je rečeno glede ljubavi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.