Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 20, a. 2

Ljubi li sve

Prigovor 1. Čini se da Bog ne ljubi sve. Jer, prema Dioniziju, IV. poglavlje De div. nom., ljubav onoga koji ljubi postavlja izvan sebe i prenosi ga na neki način u ljubljeno. Neprikladno je pak reći da se Bog, postavljen izvan sebe, prenosi u drugo. Dakle, neprikladno je reći da Bog ljubi drugo od sebe.

Prigovor 2. Nadalje, ljubav je Božja vječna. No, ono što je drugo od Boga nije od vječnosti osim u Bogu. Dakle, Bog to ne ljubi doli u samome sebi. No, prema tome što su u njemu, nisu drugo od njega. Dakle, Bog ne ljubi drugo od samoga sebe.

Prigovor 3. Nadalje, dvostruka je ljubav, naime požudna i prijateljska. No, Bog nerazumna stvorenja ne ljubi požudnom ljubavlju, jer ne treba nikoga izvan sebe; a niti prijateljskom ljubavlju, jer se ona ne može imati prema nerazumnim stvarima, kako je očito po Filozofu u VIII. Ethic. Dakle, Bog ne ljubi sve.

Prigovor 4. Nadalje, u Psalmu se veli: „Mrziš sve koji čine bezakonje“. No, ništa se u isto vrijeme ne mrzi i ljubi. Dakle, Bog ne ljubi sve.

Naprotiv, veli se u Mudr 11: „Ljubiš sve što postoji i ne mrziš ništa od onoga što si načinio“.

Odgovaram: Bog ljubi sve postojeće stvari. Naime, sve postojeće stvari, utoliko ukoliko jesu, dobre su; sam, naime, bitak bilo koje stvari jest određeno dobro, a slično i svako njezino savršenstvo. Gore je pak pokazano da je volja Božja uzrok svih stvari; i tako mora biti da utoliko nešto ima bitak ili koje god dobro ukoliko je htijeno od Boga. Svakomu, dakle, postojećemu biću Bog hoće neko dobro. Otuda, budući da ljubiti nije ništa drugo doli htjeti dobro komu, bjelodano je da Bog ljubi sve što jest. Ipak ne na onaj način kako mi. Zato što naša volja, naime, nije uzrok dobrote stvari, nego biva od nje pokrenuta kao od objekta, naša ljubav kojom komu hoćemo dobro nije uzrok njegove dobrote; nego obratno, njegova dobrota, stvarna ili procijenjena, izaziva ljubav kojom mu hoćemo i da se očuva dobro koje ima i da se doda ono koje nema, i na tome radimo. No, ljubav je Božja ona koja ulijeva i stvara dobrotu u stvarima.

Odgovor na 1. prigovor: onaj koji ljubi tako biva izvan sebe prenesen u ljubljeno utoliko ukoliko ljubljenomu hoće dobro i djeluje po svojoj providnosti kao i sebi. Otuda i Dionizije veli u IV. poglavlju De div. nom.: „Valja se pak odvažiti i ovo reći za istinu: da i sam uzrok svega, po obilju ljubazne dobrote, biva izvan samoga sebe providnostima prema svim postojećim bićima“.

Odgovor na 2. prigovor: premda stvorenja od vječnosti nisu bila doli u Bogu, ipak po tome što su od vječnosti bila u Bogu, od vječnosti je Bog spoznao stvari u vlastitim naravima, i po istom razlogu ljubio. Kao što i mi po sličnostima stvari koje su u nama spoznajemo stvari koje postoje u samima sebi.

Odgovor na 3. prigovor: prijateljstvo se ne može imati doli prema razumnim stvorenjima, kod kojih se događa uzvraćanje ljubavi i zajedništvo u djelima života, i kojima se događa da im dobro ili loše krene, prema sreći i blaženstvu, kao što je prema njima u pravom smislu dobrohotnost. Nerazumna pak stvorenja ne mogu doprijeti do ljubljenja Boga, niti do zajedništva razumskoga i blaženoga života kojim Bog živi. Tako, dakle, Bog, govoreći u pravom smislu, ne ljubi nerazumna stvorenja prijateljskom ljubavlju, nego takoreći požudnom ljubavlju, utoliko ukoliko ih usmjeruje prema razumnim stvorenjima, pa i prema samome sebi; ne kao da bi ih trebao, nego radi svoje dobrote i naše koristi. Požudno, naime, želimo nešto i sebi i drugima.

Odgovor na 4. prigovor: ništa ne priječi da se jedno te isto prema nečemu ljubi, a prema nečemu mrzi. Bog pak grješnike, utoliko ukoliko su određene naravi, ljubi; tako, naime, i jesu, i od njega su. No, utoliko ukoliko su grješnici, nisu, nego zaostaju za bitkom, a to u njima nije od Boga. Otuda se prema tome od njega mrze.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.