I, q. 18, a. 2
Što je život
Prigovor 1. Čini se da je život određeno djelovanje. Ništa se, naime, ne dijeli doli po onome što je njegova roda. No, živjeti se dijeli po određenim djelovanjima, kako je očito po Filozofu u II. De anima, koji razlikuje živjeti po četirima stvarima: naime po služenju hranom, osjećanju, mjesnom gibanju i spoznavanju. Dakle, život je određeno djelovanje.
Prigovor 2. Nadalje, za djelatan život veli se da je različit od motrilačkoga. No, motritelji se od djelatnika ne razlikuju doli prema određenim djelovanjima. Dakle, život je određeno djelovanje.
Prigovor 3. Nadalje, spoznavati Boga jest određeno djelovanje. A to je život, kako je očito po onome iz Iv 17: „A ovo je život vječni: da spoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga“. Dakle, život je djelovanje.
Naprotiv, Filozof veli u II. De anima: „Živjeti je živima biti“.
Odgovaram: kako je iz rečenoga očito, naš razum, koji je u pravom smislu spoznajan za štostvo stvari kao vlastiti objekt, prima od osjetila, čiji su vlastiti objekti vanjski akcidenti. I otuda je to što iz onoga što se izvana pojavljuje o stvari dolazimo do spoznavanja biti stvari. I budući da tako imenujemo nešto kako to spoznajemo, kako je očito iz prethodnoga, otuda je to što se ponajčešće od vanjskih svojstava nadijevaju imena da označe biti stvari. Otuda se takva imena katkada uzimaju u pravom smislu za same biti stvari, za čije su označivanje ponajprije nadjenuta; a katkada se uzimaju za svojstva od kojih se nadijevaju, i to manje vlastito. Kao što je očito da je ovo ime „tijelo“ nadjenuto da označi određeni rod supstancija, po tome što se u njima nalaze tri protežnosti; i stoga se katkada stavlja ovo ime „tijelo“ da označi tri protežnosti, prema čemu se tijelo postavlja kao vrsta količine. Tako, dakle, valja reći i o životu. Naime, ime života uzima se iz nečega što se izvana pojavljuje oko stvari, a to je pokretati samoga sebe; no to ime nije nadjenuto da to označi, nego da označi supstanciju kojoj prema njezinoj naravi pripada pokretati samu sebe, ili pokretati se na bilo koji način na djelovanje. I prema tomu živjeti nije ništa drugo doli biti u takvoj naravi; a život označuje to isto, ali u apstraktnom; kao što ovo ime „trčanje“ označuje samo trčati u apstraktnom. Otuda „živo“ nije akcidentalni predikat, nego supstancijalni. Katkada se ipak život uzima manje vlastito za djelovanja života, od kojih se preuzima ime života; kao što Filozof veli u IX. Ethic. da je „živjeti ponajprije osjećati ili spoznavati“.
Odgovor na 1. prigovor: Filozof ondje uzima „živjeti“ za djelovanje života. Ili valja reći bolje: da se „osjećati“ i „spoznavati“ i tomu slično katkada uzimaju za određena djelovanja; a katkada za sam bitak onih koji tako djeluju. Veli se, naime, u IX. Ethic. da je „bitak osjećati ili spoznavati“, to jest imati narav za osjećanje ili spoznavanje. I na taj način Filozof razlikuje živjeti po onim četirima stvarima. Naime, u ovim nižim stvarima četiri su roda živih bića. Od kojih neka imaju narav samo za služenje hranom i za posljedično, a to su rast i rađanje; neka nadalje za osjećanje, kako je očito kod nepokretnih životinja, kao što su kamenice; neka pak, uz to, nadalje za kretanje prema mjestu, kao savršene životinje, kao četveronošci i ptice i tomu slično; neka pak nadalje za spoznavanje, kao ljudi.
Odgovor na 2. prigovor: djelima života nazivaju se ona kojih su počela u onima koji djeluju, tako da sami sebe privode u takva djelovanja. Događa se pak da u ljudima za neka djela ne postoje samo naravna počela, kao što su naravne moći; nego također određena nadoštukana, kao što su habitusi koji naginju određenim vrstama djelovanja gotovo po načinu naravi i čine ta djelovanja ugodnima. I po tome se veli, gotovo po određenoj sličnosti, da se ono djelovanje koje je čovjeku ugodno, i prema kojemu se naginje, i u kojemu boravi, i usklađuje svoj život prema njemu, naziva životom čovjeka; otuda se za neke veli da provode raskošan život, a za neke pošten život. I po tom se načinu kontemplativni život razlikuje od djelatnoga. I po tom se načinu također spoznavati Boga naziva životom vječnim.
Odgovor na 3. prigovor: otuda je očigledno rješenje trećega prigovora.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.