I, q. 18, a. 1
Čije je živjeti
Prigovor 1. Čini se da svim naravnim stvarima pripada živjeti. Filozof, naime, veli u VIII. Physic. da je gibanje poput nekoga života svima koji po naravi postoje. No, sve naravne stvari sudjeluju u gibanju. Dakle, sve naravne stvari sudjeluju u životu.
Prigovor 2. Nadalje, za biljke se veli da žive utoliko ukoliko u samima sebi imaju počelo gibanja rasta i opadanja. No, mjesno je gibanje savršenije i po naravi prije nego gibanje rasta i opadanja, kako se dokazuje u VIII. Physic. Budući, dakle, da sva naravna tijela imaju neko počelo mjesnoga gibanja, čini se da sva naravna tijela žive.
Prigovor 3. Nadalje, među naravnim tijelima nesavršenija su elementi. No, njima se pripisuje život; nazivaju se, naime, žive vode. Dakle, još više druga naravna tijela imaju život.
Naprotiv, Dionizije veli u VI. poglavlju De div. nom. da „biljke prema posljednjem odjeku života imaju živjeti“, iz čega se može uzeti da biljke zauzimaju posljednji stupanj života. No, neživa su tijela ispod biljaka. Dakle, njihovo nije živjeti.
Odgovaram: iz onoga što očito živi možemo uzeti čije je živjeti, a čije nije živjeti. Živjeti pak očito pripada životinjama; veli se, naime, u knjizi De vegetabilibus da je „život u životinjama očit“. Otuda prema onome valja razlikovati živa bića od neživih prema čemu se za životinje veli da žive. A to je ono u čemu se ponajprije očituje život i u čemu posljednjem ostaje. Ponajprije pak kažemo da životinja živi kada počne od sebe imati gibanje; i dotle se prosuđuje da životinja živi dokle se takvo gibanje u njoj pojavljuje; kada pak više od sebe nema nikakva gibanja, nego se giba samo od drugoga, tada se za životinju veli da je mrtva, po nedostatku života. Iz čega je očito da su u pravom smislu živa ona bića koja sama sebe pokreću prema nekoj vrsti gibanja; bilo da se gibanje uzme u pravom smislu, kao što se gibanje naziva činom nesavršenoga, to jest postojećega u mogućnosti; bilo da se gibanje uzme općenito, kako se gibanje naziva činom savršenoga, prema čemu se spoznavati i osjećati naziva gibanjem, kako se veli u III. De anima. Tako da se živima nazivaju koja god sama sebe pokreću na gibanje ili neko djelovanje; ona pak u čijoj naravi nije da sama sebe pokreću na neko gibanje ili djelovanje, ne mogu se nazvati živima doli po nekoj sličnosti.
Odgovor na 1. prigovor: ta se riječ Filozofova može razumjeti ili o prvom gibanju, naime nebeskih tijela; ili o gibanju općenito. I na oba se načina gibanje naziva kao život naravnih tijela, po sličnosti, a ne po vlastitosti. Naime, gibanje neba jest u svemiru tjelesnih naravi kao gibanje srca u životinji, kojim se čuva život. Slično također koje god naravno gibanje tako stoji prema naravnim stvarima kao određena sličnost životnoga djelovanja. Otuda, kada bi cijeli tjelesni svemir bio jedna životinja, tako da to gibanje bude od unutarnjega pokretača, kako su neki postavili, slijedilo bi da je gibanje život svih naravnih tijela.
Odgovor na 2. prigovor: teškim i lakim tijelima ne pripada gibati se osim prema tome što su izvan raspoloženosti svoje naravi, kao na primjer kada su izvan vlastitoga mjesta; kada su, naime, u vlastitom i naravnom mjestu, miruju. No, biljke i druge živuće stvari gibaju se životnim gibanjem prema tome što su u svojoj naravnoj raspoloženosti, a ne u pristupanju k njoj ili u odstupanju od nje; štoviše, prema tome što odstupaju od takva gibanja, odstupaju od naravne raspoloženosti. I nadalje, teška i laka tijela gibaju se od vanjskoga pokretača: ili tvorca, koji daje oblik, ili onoga koji uklanja zapreku, kako se veli u VIII. Physic.; i tako ne pokreću sama sebe kao živuća tijela.
Odgovor na 3. prigovor: živim se vodama nazivaju one koje imaju neprekidan tok; naime, stajaće vode, koje se ne nastavljaju na neprekidno tekuće počelo, nazivaju se mrtvima, kao vode nakapnica i baruština. I to se veli po sličnosti: utoliko, naime, ukoliko se čini da se same gibaju, imaju sličnost života. No ipak u njima nema pravoga pojma života, jer to gibanje nemaju od samih sebe, nego od uzroka koji ih stvara; kao što biva glede gibanja drugih teških i lakih tijela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.