I, q. 16, a. 7
O vječnosti istine
Prigovor 1. Čini se da je stvorena istina vječna. Augustin, naime, veli u knjizi De libero arbitrio da ništa nije vječnije od pojma kružnice i toga da su dva i tri pet. No, njihova je istina stvorena istina. Dakle, stvorena je istina vječna.
Prigovor 2. Nadalje, sve što je uvijek, vječno je. No, općenitosti su posvuda i uvijek. Dakle, vječne su. Dakle, i istinito, koje je u najvišem stupnju općenito.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je istinito u sadašnjosti, uvijek je bilo istinito da će biti buduće. No, kao što je istina suda o sadašnjosti stvorena istina, tako je i istina suda o budućnosti. Dakle, neka je stvorena istina vječna.
Prigovor 4. Nadalje, sve što nema početka ni svršetka vječno je. No, istina izrecivoga nema početka ni svršetka. Jer, ako je istina počela kada je prije nije bilo, bilo je istinito da istine nema, a svakako je po nekoj istini bilo istinito, i tako je istina postojala prije nego što je počela. I slično ako se postavi da istina ima svršetak, slijedi da ona jest nakon što prestane; bit će, naime, istinito da istine nema. Dakle, istina je vječna.
Naprotiv, samo je Bog vječan, kako je gore rečeno.
Odgovaram: istina izrecivoga nije drugo doli istina razuma. Izrecivo je, naime, i u razumu i u glasu. Prema tome pak što je u razumu, ima po sebi istinu. No, prema tome što je u glasu, naziva se istinitim izrecivim prema tome što označuje neku istinu razuma, a ne zbog neke istine koja bi postojala u izrecivome kao u subjektu. Kao što se mokraća naziva zdravom ne po zdravlju koje bi bilo u njoj, nego po zdravlju životinje koje označuje. Slično je također gore rečeno da se stvari nazivaju istinitima po istini razuma. Otuda, kada nijedan razum ne bi bio vječan, nijedna istina ne bi bila vječna. No, budući da je samo božanski razum vječan, u njemu samome istina ima vječnost. I ne slijedi zbog toga da bi išta drugo bilo vječno doli Bog, jer istina božanskoga razuma jest sam Bog, kako je gore pokazano.
Odgovor na 1. prigovor: pojam kružnice i to da su dva i tri pet imaju vječnost u božanskom umu.
Odgovor na 2. prigovor: to da nešto jest uvijek i posvuda može se razumjeti na dva načina. Na jedan način zato što ima u sebi odakle bi se protezalo na sve vrijeme i na svako mjesto, kao što Bogu pripada da bude posvuda i uvijek. Na drugi način zato što nema u sebi čime bi se odredilo za neko mjesto ili vrijeme, kao što se za prvu tvar veli da je jedna ne zato što ima jedan oblik, kao što je čovjek jedan po jedinstvu jednoga oblika, nego po uklanjanju svih oblika koji razlikuju. I po ovom se načinu za svako općenito veli da je posvuda i uvijek, utoliko ukoliko općenitosti apstrahiraju od „ovdje“ i „sada“. No, iz toga ne slijedi da su one vječne, osim u razumu, ako koji jest vječan.
Odgovor na 3. prigovor: ono što sada jest, po tome je bilo buduće prije nego što je bilo, jer je u svojemu uzroku bilo da nastane. Otuda, ukloni li se uzrok, ne bi bilo buduće da to nastane. Samo je pak prvi uzrok vječan. Otuda iz toga ne slijedi da je za ono što jest uvijek bilo istinito da će biti buduće, osim utoliko ukoliko je u vječnom uzroku bilo da bude buduće. A taj je uzrok uistinu samo Bog.
Odgovor na 4. prigovor: budući da naš razum nije vječan, ni istina izrecivoga što se od nas oblikuje nije vječna, nego je jednom počela. I prije nego što je takva istina bila, nije bilo istinito reći da takve istine nema, osim od božanskoga razuma, u kojemu je jedino istina vječna. No, sada je istinito reći da istine tada nije bilo. A to uistinu nije istinito doli po istini koja je sada u našem razumu, a ne po nekoj istini sa strane stvari. Jer to je istina o nebiću; a nebiće nema od sebe da bude istinito, nego jedino od razuma koji ga poima. Otuda je utoliko istinito reći da istine nije bilo ukoliko poimamo njezin nebitak kao onaj koji prethodi njezinu bitku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.