I, q. 16, a. 5
Je li Bog istina
Prigovor 1. Čini se da Bog nije istina. Istina se, naime, sastoji u sastavljanju i diobi razuma. No, u Bogu nema sastavljanja i diobe. Dakle, ondje nema istine.
Prigovor 2. Nadalje, istina je, prema Augustinu u knjizi De vera relig., sličnost počela. No, za Boga nema sličnosti prema počelu. Dakle, u Bogu nema istine.
Prigovor 3. Nadalje, što god se izriče o Bogu, izriče se o njemu kao o prvom uzroku svega, kao što je bitak Božji uzrok svakoga bitka, a dobrota njegova uzrok svakoga dobra. Ako je, dakle, u Bogu istina, svako će istinito biti od njega. No, to da netko griješi istinito je. Dakle, to će biti od Boga. A to je očito lažno.
Naprotiv, Gospodin veli u Iv 14: „Ja sam put, istina i život“.
Odgovaram: kao što je rečeno, istina se nalazi u razumu prema tome što poima stvar onakvom kakva jest, a u stvari prema tome što ima bitak suobličiv razumu. A to se u najvišem stupnju nalazi u Bogu. Njegov bitak, naime, ne samo da je suobličen njegovu razumu, nego je i samo njegovo spoznavanje; a njegovo je spoznavanje mjera i uzrok svakoga drugoga bitka i svakoga drugoga razuma; i on sam jest svoj bitak i spoznavanje. Otuda slijedi ne samo da je u njemu istina, nego da je on sam najviša i prva istina.
Odgovor na 1. prigovor: premda u božanskom razumu nema sastavljanja i diobe, ipak po svojemu jednostavnom shvaćanju sudi o svemu i spoznaje sve složeno. I tako je u njegovu razumu istina.
Odgovor na 2. prigovor: istinito našega razuma jest prema tome što se suobličuje svojemu počelu, naime stvarima, od kojih prima spoznaju. Istina je također stvari prema tome što se suobličuju svojemu počelu, naime božanskomu razumu. No, to se, govoreći u pravom smislu, ne može reći u božanskoj istini, osim možda prema tome što se istina prisvaja Sinu, koji ima počelo. Ako pak govorimo o istini izrečenoj po biti, ne može se shvatiti osim ako se potvrdno ne svede na niječno, kao kada se veli: Otac je od sebe jer nije od drugoga. I slično se sličnošću počela može nazvati božanska istina utoliko ukoliko njegov bitak nije nesličan njegovu razumu.
Odgovor na 3. prigovor: nebiće i lišenosti nemaju iz samih sebe istinitost, nego samo iz poimanja razuma. Svako pak poimanje razuma jest od Boga; otuda što god je istinitosti u ovome što kažem: „To da ovaj bludniči istinito je“, sve je to od Boga. No, ako se zaključi: „Dakle, to da ovaj bludniči jest od Boga“, posrijedi je pogrješka akcidenta.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.