I, q. 16, a. 4
O usporedbi istinitoga s dobrim
Prigovor 1. Čini se da je dobro po razumu prije nego istinito. Ono, naime, što je općenitije, po razumu je prije, kako je očito iz I knjige Physic. No, dobro je općenitije nego istinito, jer je istinito neko dobro, naime razuma. Dakle, dobro je po razumu prije nego istinito.
Prigovor 2. Nadalje, dobro je u stvarima, a istinito u sastavljanju i diobi razuma, kako je rečeno. No, ono što je u stvari prije je od onoga što je u razumu. Dakle, prije je po razumu dobro nego istinito.
Prigovor 3. Nadalje, istina je određena vrsta kreposti, kako je očito u IV. Ethic. No, krepost je sadržana pod dobrim; ona je, naime, dobra kakvoća uma, kako veli Augustin. Dakle, dobro je prije nego istinito.
Naprotiv, ono što je u više toga, prije je po razumu. No, istinito je u nekim stvarima u kojima nema dobra, naime u matematičkima. Dakle, istinito je prije nego dobro.
Odgovaram: premda su dobro i istinito po podmetu zamjenjivi s bićem, ipak se razlikuju po razumu. I prema tomu istinito je, govoreći apsolutno, prije nego dobro. Što je bjelodano iz dvoga. Prvo uistinu iz toga što je istinito bliže biću, koje je prije, nego dobro. Istinito, naime, gleda na sam bitak jednostavno i neposredno, dok pojam dobra slijedi bitak prema tome što je na neki način savršen; tako je, naime, poželjan. Drugo je bjelodano iz toga što spoznaja naravno prethodi težnji. Otuda, budući da istinito gleda na spoznaju, a dobro na težnju, prije će biti istinito nego dobro po razumu.
Odgovor na 1. prigovor: volja i razum uzajamno se uključuju, jer razum shvaća volju, a volja hoće da razum shvaća. Tako, dakle, među onim što je usmjereno k objektu volje sadržano je i ono što pripada razumu; i obratno. Otuda u redu poželjnih stvari dobro stoji kao općenito, a istinito kao posebno; dok je u redu spoznatljivih stvari obratno. Iz toga, dakle, što je istinito neko dobro slijedi da je dobro prije u redu poželjnih stvari, ali ne da je prije jednostavno.
Odgovor na 2. prigovor: prema tomu je nešto prije razlogom što prije pada u razum. Razum pak prvotnije poima samo biće; drugotno poima da shvaća biće; i trećotno poima da teži za bićem. Otuda je prvo pojam bića, drugo pojam istinitoga, treće pojam dobra, premda je dobro u stvarima.
Odgovor na 3. prigovor: krepost koja se naziva istinom nije opća istina, nego određena istina prema kojoj se čovjek u riječima i djelima pokazuje onakvim kakav jest. Istina pak života naziva se pojedinačno, prema tome što čovjek u svojemu životu ispunjava ono na što je usmjeren po božanskom razumu, kao što je također rečeno da je istina u ostalim stvarima. Istina pak pravednosti jest prema tome što čovjek čuva ono što duguje drugome prema redu zakonâ. Otuda iz tih pojedinačnih istina ne valja prelaziti na opću istinu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.