Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 16, a. 3

O usporedbi istinitoga s bićem

Prigovor 1. Čini se da istinito i biće nisu zamjenjivi. Istinito je, naime, u pravom smislu u razumu, kako je rečeno. Biće pak u pravom smislu jest u stvarima. Dakle, nisu zamjenjivi.

Prigovor 2. Nadalje, ono što se proteže na biće i nebiće nije zamjenjivo s bićem. No, istinito se proteže na biće i nebiće, jer je istinito da ono što jest jest, i da ono što nije nije. Dakle, istinito i biće nisu zamjenjivi.

Prigovor 3. Nadalje, ono što se odnosi prema prethodnomu i kasnijemu, ne čini se da je zamjenjivo. No, čini se da je istinito prije nego biće, jer se biće ne shvaća doli pod pojmom istinitoga. Dakle, čini se da nisu zamjenjivi.

Naprotiv, Filozof veli u II. Metaphys. da je isti raspored stvari u bitku i u istini.

Odgovaram: kao što dobro ima pojam poželjnoga, tako istinito ima usmjerenost prema spoznaji. Svako pojedino biće pak utoliko ima od bitka ukoliko je spoznatljivo. I zbog toga se veli u III. De anima da je duša na neki način sve prema osjetilu i razumu. I stoga, kao što je dobro zamjenjivo s bićem, tako i istinito. Pa ipak, kao što dobro dodaje pojam poželjnoga povrh bića, tako i istinito usporedbu s razumom.

Odgovor na 1. prigovor: istinito je u stvarima i u razumu, kako je rečeno. Istinito pak koje je u stvarima zamjenjivo je s bićem prema supstanciji. No, istinito koje je u razumu zamjenjivo je s bićem kao očitujuće s očitovanim. To je, naime, od pojma istinitoga, kako je rečeno. Premda bi se moglo reći da je i biće u stvarima i u razumu, kao i istinito; premda je istinito ponajprije u razumu, a biće ponajprije u stvarima. A to se događa stoga što se istinito i biće razlikuju po razumu.

Odgovor na 2. prigovor: nebiće nema u sebi odakle bi se spoznalo, nego se spoznaje utoliko ukoliko ga razum čini spoznatljivim. Otuda se istinito temelji na biću, utoliko ukoliko je nebiće neko razumsko biće, shvaćeno naime od razuma.

Odgovor na 3. prigovor: kada se veli da se biće ne može poimati bez pojma istinitoga, to se može razumjeti na dva načina. Na jedan način, tako da se biće ne poima osim ako pojam istinitoga ne slijedi poimanje bića. I tako izričaj ima istinitost. Na drugi način moglo bi se tako razumjeti da se biće ne bi moglo poimati kada se ne bi poimao pojam istinitoga. A to je lažno. No, istinito se ne može poimati ako se ne poima pojam bića, jer biće ulazi u pojam istinitoga. I to je slično kao kada bismo usporedili spoznatljivo s bićem. Ne može se, naime, shvatiti biće a da biće ne bude spoznatljivo, pa se ipak može shvatiti biće tako da se ne shvaća njegova spoznatljivost. I slično je shvaćeno biće istinito, a ipak shvaćajući biće, ne shvaća se istinito.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.