I, q. 15, a. 2
Ima li ih više ili samo jedna
Prigovor 1. Čini se da nema više ideja. Ideja je, naime, u Bogu njegova bit. No, bit je Božja samo jedna. Dakle, i ideja je jedna.
Prigovor 2. Nadalje, kao što je ideja počelo spoznavanja i djelovanja, tako su i umijeće i mudrost. No, u Bogu nema više umijeća i mudrosti. Dakle, ni više ideja.
Prigovor 3. Ako se kaže da se ideje umnažaju prema odnosima prema različitim stvorenjima, protiv toga: mnoštvo ideja postoji od vječnosti. Ako su, dakle, ideje mnoge, a stvorenja su vremenita, vremenito će, dakle, biti uzrok vječnoga.
Prigovor 4. Nadalje, ti odnosi ili jesu prema stvarnosti samo u stvorenjima, ili također u Bogu. Ako samo u stvorenjima, budući da stvorenja nisu od vječnosti, mnoštvo ideja neće biti od vječnosti ako se umnažaju samo prema takvim odnosima. Ako pak stvarno jesu u Bogu, slijedi da u Bogu postoji drugo stvarno mnoštvo osim mnoštva osoba, što je protiv Damaščanina, koji veli da je u božanskome sve jedno osim nerođenosti, rađanja i izlaženja. Tako, dakle, nema više ideja.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus: „Ideje su određeni prvotni oblici ili trajni i nepromjenjivi razlozi stvari, jer sami nisu uobličeni, pa su stoga vječni i uvijek na isti način stojeći, koji su sadržani u božanskom umu. No, premda sami niti nastaju niti propadaju, po njima se ipak uobličuje sve što može nastati i propasti, i sve što nastaje i propada“.
Odgovaram: nužno je postaviti više ideja. Da bi to bilo bjelodano, valja razmotriti da u svakom učinku ono što je konačna svrha vlastito smjera glavni djelatnik; kao što vojskovođa smjera red vojske. Ono pak što je najbolje u postojećim stvarima jest dobro reda svemira, kako je očito po Filozofu u XII. Metaphys. Red je, dakle, svemira vlastito smjeran od Boga, a ne proizlazi po akcidentu prema slijedu djelatnikâ, kako rekoše neki da je Bog stvorio samo prvo stvorenje, a to stvorenje stvorilo drugo stvorenje, i tako redom sve dok nije proizvedeno toliko mnoštvo stvari; prema kojemu mišljenju Bog ne bi imao doli ideju prvoga stvorenja. No, ako je sam red svemira po sebi stvoren od njega i smjeran od njega, nužno je da ima ideju reda svemira. Pojam pak neke cjeline ne može se imati ako se nemaju vlastiti pojmovi onoga od čega se cjelina sastoji, kao što graditelj ne bi mogao zamisliti oblik kuće ako kod njega ne bi bio vlastiti pojam svakoga pojedinoga njezina dijela. Tako, dakle, mora biti da u božanskom umu budu vlastiti pojmovi svih stvari. Otuda Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus da je „pojedinačna bića Bog stvorio vlastitim razlozima“. Otuda slijedi da u božanskom umu ima više ideja. Kako se pak to ne protivi božanskoj jednostavnosti, lako je vidjeti ako tko razmotri da ideja načinjenoga jest u umu djelatnika kao ono što se shvaća, a ne kao lik kojim se shvaća, koji je oblik što čini razum u činu. Oblik je, naime, kuće u umu graditelja nešto što je on shvatio, na čiju sličnost oblikuje kuću u tvari. Nije pak protiv jednostavnosti božanskoga razuma to što shvaća mnoga bića, nego bi protiv njegove jednostavnosti bilo kada bi se po više likova njegov razum uobličavao. Otuda više ideja jest u božanskom umu kao shvaćene od njega. Što se na ovaj način može vidjeti. On, naime, svoju bit savršeno spoznaje; otuda je spoznaje prema svakom načinu na koji je spoznatljiva. Može se pak spoznati ne samo prema onome što jest u sebi, nego prema tome što je u njoj stvorenja sudjeluju prema nekom načinu sličnosti. Svako pak pojedino stvorenje ima vlastitu vrstu prema tome što na neki način sudjeluje u sličnosti božanske biti. Tako, dakle, utoliko ukoliko Bog spoznaje svoju bit kao tako nasljedovanu od takvoga stvorenja, spoznaje je kao vlastiti pojam i ideju ovoga stvorenja. I slično o drugima. I tako je očito da Bog shvaća više vlastitih pojmova mnogih stvari; a to su mnoge ideje.
Odgovor na 1. prigovor: ideja ne označuje božansku bit utoliko ukoliko je bit, nego utoliko ukoliko je sličnost ili pojam ove ili one stvari. Otuda, prema tome što ima više pojmova shvaćenih iz jedne biti, prema tomu se veli da ima više ideja.
Odgovor na 2. prigovor: mudrost i umijeće označuju se kao ono čime Bog shvaća, no ideja kao ono što Bog shvaća. Bog pak jednim shvaća mnoga; i to ne samo prema onome što jesu u samima sebi, nego također prema onome što su shvaćena; a to znači shvaćati više pojmova stvari. Kao što se za umjetnika, dok shvaća oblik kuće u tvari, veli da shvaća kuću, no dok shvaća oblik kuće kao promatran od njega samoga, iz toga što shvaća da ga shvaća, shvaća ideju ili pojam kuće. Bog pak ne samo da shvaća mnoge stvari po svojoj biti, nego također shvaća da shvaća mnoga po svojoj biti. A to znači shvaćati više pojmova stvari; ili, da više ideja jest u njegovu razumu kao shvaćene.
Odgovor na 3. prigovor: takvi odnosi po kojima se umnažaju ideje ne uzrokuju se od stvari, nego od božanskoga razuma koji uspoređuje svoju bit sa stvarima.
Odgovor na 4. prigovor: odnosi koji umnažaju ideje nisu u stvorenim stvarima, nego u Bogu. Ipak nisu stvarni odnosi, kao oni po kojima se razlikuju osobe, nego odnosi shvaćeni od Boga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.