I, q. 15, a. 1
Postoje li ideje
Prigovor 1. Čini se da ideja nema. Veli, naime, Dionizije u VII poglavlju De div. nom. da Bog ne spoznaje stvari prema ideji. No, ideje se ne postavljaju ni radi čega drugoga doli da se po njima spoznaju stvari. Dakle, ideja nema.
Prigovor 2. Nadalje, Bog u samome sebi spoznaje sve, kako je gore rečeno. No, samoga sebe ne spoznaje po ideji. Dakle, ni drugo.
Prigovor 3. Nadalje, ideja se postavlja kao počelo spoznavanja i djelovanja. No, božanska je bit dostatno počelo spoznavanja i proizvođenja svega. Dakle, nije nužno postavljati ideje.
Naprotiv, Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus: „Tolika je snaga u idejama da nitko bez njihova razumijevanja ne može biti mudar“.
Odgovaram: nužno je u božanskom umu postaviti ideje. Naime, „ideja“ se grčki na latinskom veli „forma“; otuda se pod idejama razumiju oblici drugih stvari koji postoje izvan samih stvari. Oblik pak neke stvari koji postoji izvan nje može služiti za dvoje: ili da bude uzorak onoga čega se naziva oblikom; ili da bude počelo njegove spoznaje, prema čemu se veli da su oblici spoznatljivih stvari u onome koji spoznaje. I s obzirom na jedno i drugo nužno je postaviti ideje. Što je ovako očito. U svemu, naime, što ne nastaje slučajno, nužno je da oblik bude svrha svakoga nastajanja. Djelatnik pak ne bi djelovao radi oblika osim utoliko ukoliko je sličnost oblika u njemu. A to biva na dva načina. Kod nekih, naime, djelatnika unaprijed postoji oblik stvari koju valja načiniti prema naravnom bitku, kao kod onih koji djeluju po naravi; kao što čovjek rađa čovjeka, a oganj pali oganj. Kod nekih pak prema spoznatljivom bitku, kao kod onih koji djeluju po razumu; kao što sličnost kuće unaprijed postoji u umu graditelja. I to se može nazvati idejom kuće, jer graditelj smjera usličniti kuću obliku koji je umom zamislio. Budući, dakle, da svijet nije načinjen slučajno, nego ga je načinio Bog djelujući po razumu, kako će se dolje pokazati, nužno je da u božanskom umu bude oblik na čiju je sličnost svijet načinjen. I u tome se sastoji pojam ideje.
Odgovor na 1. prigovor: Bog ne shvaća stvari prema ideji koja postoji izvan njega. I tako također Aristotel odbacuje Platonovo mišljenje o idejama, prema kojemu je on postavljao da one postoje po sebi, a ne u razumu.
Odgovor na 2. prigovor: premda Bog po svojoj biti spoznaje sebe i drugo, ipak je njegova bit radno počelo drugoga, a ne njega samoga; i stoga ima pojam ideje prema tome što se uspoređuje s drugim, a ne prema tome što se uspoređuje sa samim Bogom.
Odgovor na 3. prigovor: Bog je prema svojoj biti sličnost svih stvari. Otuda ideja u Bogu nije ništa drugo doli Božja bit.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.