Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 15, a. 3

Odnose li se na sve što Bog spoznaje

Prigovor 1. Čini se da u Bogu nisu ideje svega onoga što on spoznaje. Ideje zla, naime, nema u Bogu, jer bi slijedilo da je zlo u Bogu. No, zla se spoznaju od Boga. Dakle, nisu ideje svega onoga što se spoznaje od Boga.

Prigovor 2. Nadalje, Bog spoznaje ono što niti jest, niti će biti, niti je bilo, kako je gore rečeno. No, o tome nema ideja, jer Dionizije veli u V poglavlju De div. nom. da su „uzorci božanska htijenja, koja određuju i proizvode stvari“. Dakle, nisu u njemu ideje svega onoga što se spoznaje od Boga.

Prigovor 3. Nadalje, Bog spoznaje prvu tvar, koja ne može imati ideju, budući da nema nikakva oblika. Dakle, isto što i prije.

Prigovor 4. Nadalje, bjelodano je da Bog zna ne samo vrste, nego i rodove i pojedinačnosti i akcidente. No, o tome nema ideja prema Platonovu stajalištu, koji je prvi uveo ideje, kako veli Augustin. Dakle, u njemu nisu ideje svega onoga što Bog spoznaje.

Naprotiv, ideje su razlozi koji postoje u božanskom umu, kako je očito po Augustinu. No, Bog ima vlastite razloge svega onoga što spoznaje. Dakle, ima ideju svega onoga što spoznaje.

Odgovaram: budući da je Platon postavljao ideje kao počela spoznaje stvari i njihova nastajanja, na oboje se odnosi ideja kako se postavlja u božanskom umu. I prema tome što je počelo pravljenja stvari, može se nazvati uzorkom i pripada praktičnoj spoznaji. Prema tome pak što je spoznajno počelo, u pravom se smislu naziva razlogom; a može pripadati i spekulativnom znanju. Prema tome, dakle, što je uzorak, prema tomu se odnosi na sve što u nekom vremenu biva od Boga. Prema tome pak što je spoznajno počelo, odnosi se na sve što se spoznaje od Boga, pa i ako ni u kojem vremenu ne biva; i na sve što Bog spoznaje po vlastitom razlogu i prema tome što se od njega spoznaje po načinu promatranja.

Odgovor na 1. prigovor: zlo se od Boga ne spoznaje po vlastitom razlogu, nego po razlogu dobra. I stoga zlo nema u Bogu ideju, niti prema tome što je ideja uzorak, niti prema tome što je razlog.

Odgovor na 2. prigovor: o onome što niti jest, niti će biti, niti je bilo, Bog nema praktičnu spoznaju osim samo snagom. Otuda s obzirom na to nema ideje u Bogu prema tome što ideja označuje uzorak, nego samo prema tome što označuje razlog.

Odgovor na 3. prigovor: Platon je, prema nekima, postavljao nestvorenu tvar, i stoga nije postavljao da ideja pripada tvari, nego da je suuzrok tvari. No, budući da mi postavljamo tvar stvorenu od Boga, ipak ne bez oblika, tvar uistinu ima ideju u Bogu, no ne različitu od ideje složenine. Naime, tvar po sebi niti ima bitak, niti je spoznatljiva.

Odgovor na 4. prigovor: rodovi ne mogu imati ideju različitu od ideje vrste, prema tome što ideja označuje uzorak, jer rod nikada ne biva doli u nekoj vrsti. Slično je i s akcidentima koji nerazdvojivo prate subjekt, jer oni nastaju zajedno sa subjektom. Akcidenti pak koji pridoilaze subjektu imaju posebnu ideju. Graditelj, naime, po obliku kuće čini sve akcidente koji od početka prate kuću, no one koji pridoilaze već načinjenoj kući, kao slike ili nešto drugo, čini po nekom drugom obliku. Pojedinačna pak bića, prema Platonu, nisu imala drugu ideju doli ideju vrste: kako zato što se pojedinačnosti individuiraju po tvari, za koju je postavljao da je nestvorena, kako neki vele, i suuzrok ideje; tako i zato što se smjeranje naravi sastoji u vrstama, te ona ne proizvodi pojedinačnosti doli da se u njima sačuvaju vrste. No, božanska se providnost ne proteže samo na vrste, nego i na pojedinačnosti, kako će se dolje reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.