I, q. 14, a. 16
Ima li Bog o stvarima spekulativno ili praktično znanje
Prigovor 1. Čini se da Bog o stvarima nema spekulativno znanje. Božje je, naime, znanje uzrok stvari, kako je gore pokazano. No, spekulativno znanje nije uzrok spoznatih stvari. Dakle, Božje znanje nije spekulativno.
Prigovor 2. Nadalje, spekulativno znanje biva po apstrahiranju od stvari, što božanskomu znanju ne pripada. Dakle, Božje znanje nije spekulativno.
Naprotiv, sve što je plemenitije valja pripisati Bogu. No, spekulativno je znanje plemenitije nego praktično, kako je očito po Filozofu na početku Metaphys. Dakle, Bog o stvarima ima spekulativno znanje.
Odgovaram: neko je znanje samo spekulativno, neko samo praktično, a neko pak po nečemu spekulativno, a po nečemu praktično. Da bi to bilo bjelodano, valja znati da se neko znanje može nazvati spekulativnim na trojak način. Prvo, sa strane spoznatih stvari, koje onaj koji zna ne može načiniti, kao što je čovjekovo znanje o naravnim ili božanskim stvarima. Drugo, s obzirom na način spoznavanja, kao na primjer ako graditelj promatra kuću definirajući i dijeleći i promatrajući njezine opće predikate. To je uistinu promatrati načinjive stvari na spekulativan način, a ne prema tome što su načinjive; nešto je, naime, načinjivo primjenom oblika na tvar, a ne svođenjem složenoga na opća formalna počela. Treće, s obzirom na svrhu, „jer se praktični razum razlikuje svrhom od spekulativnoga“, kako se veli u III. De anima. Praktični je, naime, razum usmjeren k svrsi djelovanja, dok je svrha spekulativnoga razuma promatranje istine. Otuda, ako neki graditelj promatra kako bi se mogla načiniti neka kuća, ne usmjerujući to k svrsi djelovanja, nego samo k spoznavanju, bit će to, s obzirom na svrhu, spekulativno promatranje, premda o načinjivoj stvari. Znanje, dakle, koje je spekulativno po razlogu same spoznate stvari, jest samo spekulativno. Ono pak koje je spekulativno bilo prema načinu bilo prema svrsi, jest u nečemu spekulativno, a u nečemu praktično. Kada se pak usmjeruje k svrsi djelovanja, jednostavno je praktično. Prema tomu, dakle, valja reći da Bog o samome sebi ima samo spekulativno znanje; on sam, naime, nije načinjiv. O svemu pak drugome ima i spekulativno i praktično znanje. Spekulativno uistinu s obzirom na način; što god, naime, u stvarima mi spekulativno spoznajemo definirajući i dijeleći, sve to Bog mnogo savršenije zna. No, o onome što uistinu može načiniti, ali ni u kojem vremenu ne čini, nema praktično znanje, prema tome kako se praktično znanje naziva po svrsi. Tako pak ima praktično znanje o onome što u nekom vremenu čini. Zla pak, premda nisu od njega načinjiva, ipak potpadaju pod njegovu praktičnu spoznaju kao i dobra, utoliko ukoliko ih dopušta ili priječi ili usklađuje, kao što i bolesti potpadaju pod praktično znanje liječnika utoliko ukoliko ih po svojemu umijeću liječi.
Odgovor na 1. prigovor: Božje je znanje uzrok, uistinu ne samoga sebe, nego drugoga; nekih bića uistinu u činu, naime onih koja u nekom vremenu bivaju; nekih pak snagom, naime onih koja može načiniti, a ipak nikada ne bivaju.
Odgovor na 2. prigovor: to da je znanje primljeno od spoznatih stvari ne pripada po sebi spekulativnomu znanju, nego po akcidentu, utoliko ukoliko je ljudsko.
Odgovor na 3. prigovor: na ono pak što se protivno prigovara valja reći da se o načinjivim stvarima nema savršeno znanje ako se ne znaju utoliko ukoliko su načinjive. I stoga, budući da je Božje znanje na sve načine savršeno, potrebno je da zna ono što je od njega načinjivo utoliko ukoliko je takvo, a ne samo prema tome što je spekulativno. Pa ipak se ne odstupa od plemenitosti spekulativnoga znanja, jer sve što je drugo od njega vidi u samome sebi, a samoga sebe spekulativno spoznaje; i tako u spekulativnom znanju samoga sebe ima i spekulativnu i praktičnu spoznaju svega drugoga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.